U Rimu, dana 2.12.1942. Miroslav Bulešić je zapisao:
“Majko moja, žalostan sam danas. Ti vidiš zašto, jer si i Ti za istu stvar žalosna. Ljudi previše vrijeđaju Boga, Oca, Sina i Duha. Mussolini je govorio danas o mržnji prema neprijatelju. Mržnja – po njegovom – mora da se usadi u srce svakog Talijana; da moraju mrziti obdan i obnoć. Bože moj, kamo smo došli! Kako to, Majko, Bog dozvoljava? Ali što pitam? Ono što ne mogu znati! Oče, budi volja Tvoja. – U Hrvatskoj su velika ubojstva. Krv se toči mnogoliko, tijela padaju, brat bratu uskraćuje život! Tko je kriv? Teško je suditi. Ali sam čuo da su Talijani naoružali partizane po ih poslali u Hrvatsku da mogu ubijate Hrvate. Jadni Hrvati, kako ste se pustili zamamiti i prevariti. Zar niste znali da je to fašistički i nacistički sistem: klati Slavene? Trpite sada! Bog hoće da vas kuša. Moj Bože, skrati ove dane. Povrati nam mir, ali prije njega neka se raširi po srcima Duh tvoje ljubavi i prava. Ljudi, od koga čekate spas? Od koga čekate mir? Samo Bog ga može dati, a ne ljudi. Ljudima se Bog služi za svoje neizbrisive nacrte. Daj, moj Bože, da dođe brzo onaj dan [mira].
Majko, moli Boga za nas. Neka nam povrati brzo pravi mir. Sv. Otac Papa svijet je posvetio Tvojem Presvetom Srcu, i opet će na 8. decembra, a Ti si obećala da će doći iza toga mir. Daj da dođe brzo. –”
