Ove je godine svečano misno slavlje povodom obljetnice beatifikacije bl. Miroslava Bulešića održano u Kanfanaru jer je ondje bl. Miroslav obnašao službu župnika od rujna 1945. do jeseni 1946.
Misno slavlje predvodio je porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan, uz koncelebraciju kancelara biskupije mons. Sergija Jelenića, vicepostulatora kauze za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića preč. mr. Ilije Jakovljevića, župnika Vrsara i Gradine vlč. mr. Lina Zonila te župnika domaćina vlč. Joška Listeša.
Mons. Milovan je u prigodnoj homiliji podsjetio na veličanstveni događaj beatifikacije bl. Miroslava. Istaknuo je da je i bl. Miroslav, kao i mnogi drugi Božji ugodnici, pretrpio mnogo zla i mnogo nepravde. Veliko slavlje kojim je proslavljena beatifikacija značilo je i da nakon velikog zla, kada čovjek živi s Bogom sve se završi dobro. Instinkt Crkve od početaka je davao osjetiti vjernicima da je put mučenika jedan od najljepših načina nasljedovanja Isusa Krista. Mučenici su od prvih vremena bili posebno čašćeni, i vjernici su se okupljali na njihovim grobovima, da bi se hrabrili u vjeri, preporučili se njihovu zagovoru i častili njihov spomen. Sve je to Crkva zadržala u svome sjećanju sve do danas. Sveti papa Ivan Pavao II. često je spominjao velika stradanja kršćana u trima teškim režimima, te je poticao mjesne Crkve neka pribilježe i sačuvaju spomen na svoje stradalnike, svoje mučenike koji su zablistali u tim teškim vremenima svjedočanstvom vjere koja živi vrednote poštivanja čovjeka i vjernosti Bogu do kraja.
Ovdje i Kanfanaru puno nas toga podsjeća na našeg blaženika koji je ovdje župnikovao oko godinu dana, prije nego je premješten u Pazinsko sjemenište, rekoa je mons. Milovan. U ovoj se je crkvi događalo njegovo druženje s narodom, tu je poticao vjernike, mnogi se sjećaju njegovih zanosnih propovjedi, njegovih ozbiljnih i poticajnih govora, jako se zauzimao za župu i zato je posebno zapamćen.
Bilježnica župnih obavijesti gdje je zapisivao programe i raspored zbivanja donosi mnoštvo događaja, iznenađujuće je kako je mogao stići obaviti toliko toga: tri mise svake nedjelje, ispovijedanja, staleški govori mladićima, djevojkama, očevima i majkama kako je to u ono vrijeme bilo uobičajeno, vjeronauk…jedan vrlo zauzet život. Odmah po dolsku organizirao je župne misije, iz toga vremena imamo veliki drveni križ kojeg je blaženik osobno nosio u procesiji u Baratu, taj se križ čuva u Svetvinčentu.
Biskup je u nastavku „po mladoj dobi i žaru naviještanja usporedio Pavlovog učenika Timoteja i bl. Miroslava; obojica mladi, zauzeti, oduševljeni, nasljedovatelji i propovjednici Isusa Krista. I bl. Miro bio je nadahnut velikom vjerom, prožet snagom, vjernošću i sigurnošću u naviještanju evanđelja pogleda uprtog u Krista. Miro u svojim zapisima često spominje Isusovo prihvaćanje patnje, ističe pobožnost Srcu Isusovu i snagu Euharistije. Suočen s raznim zlima u to doba on je kao župnik mislio i na to da i svojim vjernicima pomogne ustrajati u vjeri“, rekao je biskup te je nadalje podsjetio kako se je u prvom poratnom vremenu nastojalo uništiti nedjelju radnim akcijama, plesovima u korizmi nastojalo se je mlade udaljiti od Crkve i od puta bračnog i obiteljskog života. „Bl. Miro se je po tom pitanju čak pisano obraćao tadašnjim vlastima, rekao je mons. Milovan. Citirajući sv. Pavla u Poslanici Timoteju „Ti si pošao zamnom i zato ustraj na tom putu“ biskup je pozvao i sve okupljene da ustraju u kršćanskome životu unatoč svim protivštinama sekulariziranog svijeta, gdje se je vjera ohladila, pod utjecajem novih struja.
Naše je poslanje uvijek ustrajati na putu vjere, i ići putem Isusa, koji je rekao „Ja sam Put, Istina i Život“. Ustrajati i podržati druge na putu vjere, to je temeljno. Za to je potrebno nalaziti snagu u molitvi i sakramentima te se međusobno podržavati, naglasio je propovjednik.
Misu je glazbeno uzveličao kanfanarski župni zbor, koji je uz ostalo otpjevao i pjesmu „Palmina grano“, koja je nastala za prigodu beatifikacije na tekst poznatog istarskog književnika Daniela Načinovića.
Bl. Miroslav proglašen je blaženim 28. rujna 2013. u pulskoj Areni u prisutnosti tadašnjeg prefekta Kongregacije za kauze svetih kardinala Angela Amata.
(G. Krizman)
