Kao što ovaj naš istarski poluotok obogaćuju naše tri drage rijeke: Mirna, Raša i Dragonja, tako su iz blaženikova srca, potpuno uronjena u srce Kristovo, tekle tri rijeke koje žele obogatiti sve nas. To su rijeka predanja – potpunog davanja života Kristu, rijeka oprosta ¬ i rijeka mira koje, pretječući jedna drugu, donose u ljudsko srce Božje svjetlo tjerajući tamu. Mir je posljedica djelatne ljubavi u otpuštanju i oprostu, a onaj koji život potpuno daje Kristu, otvorio je u svom srcu prostor za mir. I kao što se zemaljske rijeke ulijevaju u veliko more, tako se i ove rijeke naših srdaca žele uroniti u veliko more Božje ljubavi.
Ono prihvaća i nas i one koji su nas povrijedili, ono ljubi i mene i tebe i njega i nju i kad se poput braće i sestara grlimo i kad se svađamo (i zove da prestanemo), ono nudi sebe svakom bratu čovjeku i svakoj sestri čovječici, ono tješi žalosne, pridiže pognute i ozdravlja ranjene, iscijeljuje nas. U tom i mi sudjelujemo ne samo aktivno tražeći i primajući Božju milost za sebe nego kao sudionici te milosti u susretu s braćom ljudima jer, kako nas nuka Bulešić, „mi moramo biti dobri Samarijanci koji tješimo, liječimo, pridižemo i zavijamo rane“. I kad to činimo u svakom našem činu jest Krist, u svakom takvom našem činu ocrtava se obris Njegova lika kao uzdarje na rupcu Veronike u 6. postaji križnoga puta.