Uzoriti gospodine kardinale, kao porečki i pulski biskup molim Vas da po odobrenju i nalogu Svetoga Oca Franje, čiji ste izaslanik, među blaženike ubrojite slugu Božjega vlč. Miroslava Bulešića.
Uzoriti gospodine kardinale, kao porečki i pulski biskup molim Vas da po odobrenju i nalogu Svetoga Oca Franje, čiji ste izaslanik, među blaženike ubrojite slugu Božjega vlč. Miroslava Bulešića.
Sluga Božji Miroslav Bulešić rođen je 13. svibnja 1920. u Čabrunićima, župa Svetvincent. Osjetivši svećeničko zvanje na pragu mladosti ušao je u Međubiskupijsko sjemenište u Kopru. Po završetku upućen je u Goricu, a potom u Rim kako bi pohađao tečajeve filozofije i teologije pri Papinskom sveučilištu Gregoriana. Tu je ponajprije bio član Francuskog, a potom Lombardskog zavoda. Zaređen je za svećenika 11. travnja 1943. u rodnoj župi Svetvinčenat, a potom upućen na pastoralnu službu u župu Baderna. Godine 1945. premješten je u župu Kanfanar, a 1946. imenovan je zamjenikom ravnatelja i profesorom u Sjemeništu u Pazinu.
Prigodom podjele krizme u župi Lanišće 24. kolovoza 1947., Sluga Božji pratio je izaslanika tršćansko-koparskog biskupa, monsinjora Jakoba Ukmara, kada je nakon krizme skupina pristaša komunističkog režima upala u župnu kuću i napala nazočne svećenike, a posebno su se okomili na predvoditelja obreda i na vlč. Miroslava: prvi je ranjen po raznim dijelovima tijela, dok je drugi premlaćen i konačno ubijen nožem.
Jedini povod za to nasilje koje je dovelo do njegove smrti bila je činjenica da je Sluga Božji bio kršćanin i svećenik. Drugih objašnjenja nema, ni političkih ni etničkih, stoga njegovi progonitelji nisu imali nikakav drugi povod za opravdanje svoga zlodjela.
Sveto je umro praštajući iz sveg srca svim svojim neprijateljima i progoniteljima. Svoj je mučenički život prikazao kao dragovoljnu žrtvu za Crkvu Božju.
Uzoriti gospodine kardinale! Na veselje svete Crkve Božje, udostojite se, po nalogu Svetog Oca, proglasiti blaženim našega slugu Božjega vlč. Miroslava Buešića