Uzvišenje sv. Križa, 2015. – Homilija vlč. mr. Ilije Jakovljevića prigodom predavanja relikvija bl. Miroslava Bulešića na čašćenje župi Uzvišenja sv. Križa u naselju Srdoči, Riječka nadbiskupija
Na početku ovog misnog zahvaljujem se preč. Boži Mićanoviću, župniku, na pozivu da predvodim ovo misno slavlje, pozdravljam subraću svećenike i sve vas braćo i sestre u Isusu Kristu. Kod ovog misnog slavlja svečano ću u ime porečkog i pulskog biskupa mons. Dražena Kutleše, predati relikvije bl. Miroslava Bulešića na čašćenje u ovoj Župi i riječkoj nadbiskupiji. Kako bi mogli dostojno proslaviti svetkovinu Uzvišenja sv. Križa i častiti relikvije bl. Miroslava, na početku se pokajmo za svoje grijehe i slabosti. Ispovijedam se….
Homilija
Braćo sestre,
Današnja liturgijska čitanja i sama svetkovina pred nas stavlja Križ na kojem je naš Gospodin Isus Krist. Na tom Križu Krst je uzvišen, a ne ponižen. Na Križu je poniženo zlo, poražena je mržnja i grijeh, jer je ljubav Kristova nadvladala. Đavao je već trljao ruke i mislio da je uništio Ljubav, da je zlo zavladalo i pobijedilo, ali Krist je naprotiv upravo na križu svladao „starog neprijatelja“. Isus je vraga pobijedio upravi na križu, gdje je đavao mislio da je on jedini gospodar. Đavao je trljao ruke dok su Isusa razapinjali na križ. Ni sam nije slutio da će upravo na tom križu biti poražen.
U predslovlju današnje svetkovine „Uzvišenje svetog Križa“ molimo: „Ti si odredio spasenje ljudskoga roda po drvu križa; da se opet rodi život ondje gdje je nikla smrt, i onaj koji je na drvu pobijedio, bude i pobijeđen na drvu, po Kristu Gospodinu našemu.“ (Predslovlje Uzvišenja sv. križa). Misli se da je đavao pobijedio u raju zemaljskom, kada je s ploda jednog drveta došla svim ljudima smrt, a Krist je svojom mukom i uskrsnućem pobijedio đavla. Drvo križa simbol je te pobjede. Tu je najveći znak ljubavi našega Gospodina koji je rekao: „Nitko nema veće ljubavi od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“ (Iv 15,13). Otud su kršćani pjevali Kristovu križu radosne pjesme od same davnine, od početka kršćanstva. Križ je Kristov bio i ostao simbol njegove pobjede nad svakim zlom. Kako je to moguće, kako je došlo do ovog preokreta, do posvemašnje suprotnosti u shvaćanju križa? Od mjesta pogubljenja i smrti, križ je postao simbol pobjede i života.
Za mnoge mučenike, svece, kršćane Isusov križ je bio nadahnuće i smisao umiranja za Boga. Naš hrvatski narod u stoljetnom ispovijedanju svoje vjere u Isusa Krista i vjernosti Rimskome prvosvećeniku, napose u bezbožnome 20. stoljeću, podnio je velike žrtve: od Završja (Istre) do Dubrovnika; od Zagreba do Vukovara. Mnoštvo je takvih svjedoka, dva divna lika vjere hrvatskog narodu su: bl. Miroslava Bulešića i bl. Alojzije Stepinac. Danas na našem prostoru progonitelji Crkve i vjere nisu više „krvnički“ usmjereni, već s „profinjenijim“ metodama pokušavaju čovjeka odvojiti o Boga. Često se čuje krilatica: „ne moraš biti vjernik da bi bio dobar čovjek“. Međutim, kakav si to kršćanin ako nisi vjernik. Bl. Miroslav je rekao: „Ili smo kršćani, ili to nismo. Nema polovične vjere, ne može je biti. Ako smo kršćani, moramo biti vjerni učenici Kristovi” (3. lipnja 1943. – Uzašašće Gospodinovo; Isto, str. 159). Te riječi i danas ovdje na ovoj župnoj svečanosti želim ponoviti sebi i Vama. Nema istinskog vjernika bez nedjeljne euharistije, koja nas okuplja, hrani i snaži ne samo za vjernički, već i ljudski život.
Braćo i sestre, Ovih dana, u ovoj župi, među Vama su relikvije bl. Miroslava koji je upravo bio zagledan u Isusov Križ i spremno prihvatio mučeničku smrt. Njegov neprijatelj i neprijatelj Crkve u tom vremenu zvao se komunistički režim. Bl. Miroslav Bulešić, divni lik katoličke Crkve u Istri rođen je na blagdan Gospe Fatimske, 13. svibnja 1920., a mučenički nožem zaklan, nakon krizme, u Lanišću 24. kolovoza 1947. Ta se krizma u Istri zove „Krvava krizma“. Tadašnje vlasti nisu dozvolile da bude sahranjen u svojoj rodnoj župi Svetvinčenat niti su dozvolile ljudima iz drugih mjesta da dođu na sprovod u Lanišće. Međutim, Lanišćani i vjernici Istre, potajice se odmah počeli hodočasti na grob bl. Miroslava Bulešića i utjecati se njegovu zagovoru. I danas, u župnoj crkvi u Svetvinčentu vjernici hodočaste na njegov grob i dobivamo sve više pisanih svjedočanstava ljudi da su bili uslišani po zagovoru bl. Miroslava.
Bl. Miroslav od mladenačkih dana uvijek se isticao ozbiljnošću i pobožnošću. Bio je pobožan, svet svećenik. U svome pastoralnom radu sav se davao za spasenje duša svojih vjernika. Kao župnik nailazio je na velike poteškoće, prijetnje tadašnjih komunističkih vlasti, ali se nije dao uplašiti, jer se duhovno jačao svetim sakramentima i molitvom. Na nekoliko mjesto u Duhovnom dnevniku nalazimo na razmišljanja o Križu. Piše: „O Križu, slatki Križu, ti si mi vjeran drug. Ti si bio sa mnom kad se je „ineluctabiliter“ [neoborivo] odlučivalo moje zvanje, Ti si mi pomogao i nadahnuo; Ti se me krijepio i ponukao da idem pravim putem. O Križu, vjerni moj druže, Ti si bio sa mnom kad sam tugovao, kad sam plakao, kada mi se je srce kalalo [cijepalo] od tuge, Ti si mi brisao suze, cijelio [iscjeljivao] srce. O sv. Križu, budi uvijek sa mnom. O Križu sveti, daj da te ja nosim u svojem srcu i da te nasljedujem!“
I danas pred ovom generacijom vjernika stoje razni izazovi koje nameće ovo društvo. Današnje društvo se nalazi u velikoj moralnoj krizi, koja je izvor svih kriza: ekonomskih, gospodarskih, međuljudskih, te iznad svega obiteljskih. Želi se razoriti obitelj, koja je svetinja nad svetinjama. Bl. Miroslav je rekao: „Vjera je potrebna današnji dan, vjera koja donosi do univerzalnosti, nad kojom vlada Križ, koji je barjak mira i sreće.“ Danas kad nalaziome pred novim seobama naroda, neka u našim domovima, na raskršćima naših ulica bude postavljen Križ kako simbol mira i naše kulture. Dok držim križ u našim rukama, držimo „barjak mira i sreće“. Križ nikog ne vrijeđa, dapače križ nas poziva na ljubav i s križa je došla pobjeda nad grijehom. Oni koji su u povijesti rušili križeve sijali su smrt; i danas oni koji miču križeve siju moralnu smrt. Odreći se Križa, znači odreći se slobode – odreći se u konačnici spasenja. Molimo i mi večeras riječima bl. Miroslava Bulešića:
„Tvoj križ neka se usadi u moje srce i neka vlada u njemu i nad njim. Moji uzdasi, moja ljubav neka budu upravljeni Tebi, „Crux beata, Crux fidelis“ [blaženi Križu, vjerni križu]. Kriste, daj mi ljubavi. Daj da postanem lud za trpljenjem i poniženjem. Tvoj sam. – Majko moja, Ti me vodi Isusu, govori Ti za me s Njim, savjetuj me u mojem djelovanju. Usadi mi u srce sinovsku ljubav do Tebe i daj da dođem do toga da Ti se sav posvetim da više ja ne raspolažem sam sobom, nego Ti sa mnom.“
Draga braćo i sestre, znajte da ćete biti izrugivani, ismijavani zato što ste vjernici; što niste pokazali svetinje već što ih živite, neka Vam nadahnuće u ispovijedanju vjere u Isusov Križ bude bl. Miroslav Bulešić čije će relikvije od danas biti u ovoj Vašoj župnoj crkvi. Neka bl. Miroslav zagovara naš hrvatski narod, napose naše mlade, krizmanike čiji on zaštitnike. Bl. Miroslave tvome zagovoru povjeravamo ovu župu, naš hrvatski narod i Domovinu. Amen.