Četvrte nedjelje došašća, 21. prosinca 2014. godine prvi su put relikvije bl. Miroslava Bulešića položene u oltar prigodom posvete oltara i novoizgrađene crkve. Prva je relikvije našeg Blaženika primila crkva Krista Dobrog Pastira u mostarskom naselju Cim, određena za župe Svetoga Marka u Cimu i Svetoga Luke u Ilićima.
Novoizgrađeno će zdanje služiti kao župna crkva za dvije mostarske župe – sv. Luke u Ilićima i sv. Marka u Cimu, koje je, 6. siječnja 1993., osnovao mons. Pavao Žanić, tadašnji mostarsko-duvanjski biskup. Posljednju dvadeset i jednu godinu, liturgijski i pastoralni rad odvijao se u kapelici župne kuće, nedovoljnoj za duhovne potrebe vjernika ovih župa.
Crkva je izgrađena u obliku latinskoga križa, s tri lađe, te za uzor ima tlocrt starokršćanske bazilike otkrivene u Crkvinama u Cimu.
“Isuse, pastiru dobri blagoslovi ovu novu crkvu u Mostaru i Hercegovini, i sve koji se mole u njoj, i slušaju tvoje riječi i tvoje savjete”, istaknuo je mons. Ratko Perić. U obredu posvete crkve sudjelovao je i mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH, te veliki broj svećenika.
„Ovo mjesto ne čeka ovu crkvu 21 godinu, od kada su dekretom ondašnjega mostarsko-duvanjskog biskupa msgr. Pavla Žanića – na Bogojavljenje, 6. siječnja 1993. – osnovane ove dvije župe u mostarskim predgrađima Cim i Ilići, nego punih 15 stoljeća, jer se pouzdano zna da je tada u Cimu bila ranokršćanska bazilika, kojoj su otkriveni ostatci na Crkvinama u Cimu. Od tada do danas ovo mjesto nije imalo crkve!“, riječi su župnika Svetoga Marka u Cimu i župnog upravitelja Svetoga Luke u Ilićima, don Ivana Perića, u početku sv. Mise. Tako je otvoreno veliko crkveno slavlje, posveta novoizgrađene crkve u slavu Krista Dobroga Pastira za ove dvije župe.
Uz veliko mnoštvo mostarskih vjernika, koje nije mogla primiti ni prostrana novoizgrađena crkva, slavlje sv. Mise i posvete oltara i crkve, u koncelebraciji s msgr. Tomom Vukšićem, vojnim biskupom, i 33 svećenika, predvodio je mjesni biskup Ratko Perić. Asistirali su hercegovački bogoslovi i dvojica đakona: don Marin Skender s Bune i don Josip Čule iz Katedrale pod vodstvom biskupova tajnika don Tomislava Ljubana. Pjevali su članovi domaćega Župnog zbora, potpomognuti akademičarima „Pro musica“ i župnim tamburašima, a sve pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića iz Čapljine. Sudjelovale su i sestre raznih kongregacija, civilni i politički dužnosnici grada i županije te brojni drugi uglednici i gosti, dobrotvori i izvođači radova.
U uvodnim mislima, uz hvalu i zahvalu Trojedinomu Bogu, biskup je naglasio da kao ljudi nismo dostojni ovoga veličanstvenog zdanja i slavlja. „Jesmo molili, jesmo željeli, jesmo iščekivali i nadali se, ali nismo ovo zaslužili! I zato ćemo se svi pokajati, jer nismo dostojni ni ovoga misnoga slavlja, ni ovoga čina posvete crkve. Neka nam se Gospodin smiluje, i neka nas učini dostojnima“, zazvao je Boga i pozvao narod predvoditelj svetih obreda.
Nakon blagoslovne molitve nad vodom kojom su „oprani“ zidovi crkve i kameni oltar te blagoslovljen narod, odana je slava Bogu na visini uz pjesmu i svečan zvon zvonȃ. Misna su čitanja pročitali župljani: svršeni teolog-kateheta Viktor Zubac iz Ilića i redovnička pripravnica sestara franjevaka Monija Ljubić iz Cima. Don Marin je navijestio Evanđelje (Iv 4) u kojem Gospodin govori da se u Novoj ekonomiji spasenja ne će više ljudi klanjati ni u hramu u Jeruzalemu ni u hramu na Gerazimu – oba su odavno srušena! – nego u duhu i istini! To su pravi klanjatelji Božji i u crkvi i izvan crkve! Zazive Litanija Svih Svetih pjevali su bogoslovi: Marin Krešić iz Cima i Domagoj Markić iz Pologa. Uočljivi zazivi: Sveti Marko, moli za nas! Sveti Luka, moli za nas! Biskup je u oltar ugradio moći najmlađega hrvatskog blaženika – mučenika don Miroslava Bulešića koje su izraz blizine msgr. Dražena Kutleše, porečko-pulskoga biskupa, svećenika mostarsko-duvanjske biskupije; mladi svećenik Bulešić poginuo je u Istri 1947., a proglašen blaženikom 2013. godine. Slijedio je obred posvete koji – kako reče biskup – pobuđuje sva osjetila: i vid kojim gledamo što se događa, i sluh kojim pratimo svete riječi, i miris kojim osjećamo tamjan s oltara, i pokret cijeloga tijela. Izmoljena je posvetna molitva. A mazanje uljem kojim se posvećuju oltar i zidovi crkve na četiri mjesta, paljenje kȃda i svijeća, kićenje i spremanje oltara za sv. Misu, rijetki su obredni čini u crkvi, a vjernici ih prate s velikim pozornošću i pobožnošću.
Prije završnoga misnog blagoslova riječ župnika don Ivana: Bog sam zna koliko se moralo podnijeti nevolja da bi se stiglo do ovoga crkvenog slavlja Bogu ugodna i vjerničkoj duši tako mila. Ali nije ovaj svečani obred trenutak pogleda u prošlost, nego kudikamo više izraz radosti i zahvalnosti Bogu na velikom daru ove nove crkve! Stoga zahvalna riječ svima koji su se kao živo kamenje ugradili u ovaj hram bilo molitvom i žrtvom, bilo materijalnim i stručnim prilogom, ali i svima koji su uzeli udjela u ovom svetom slavlju.
O tome je sastavljena i povelja koju su potpisali biskup i župnik a umjesto opravdano odsutna gradonačelnika, predsjednik vlade Hercegovačko-neretvanske županije.
U IME PRESVETOGA TROJSTVA
NA SLAVU I DIKU KRISTA DOBROGA PASTIRA,
za vrhovnoga svećenika FRANJE,
za župnika don Ivana Perića
koji s Dobrotvorima ovu crkvu u Mostaru
za župne zajednice: u Ilićima – pod zaštitom sv. Luke, i
u Cimu – pod zaštitom sv. Marka, evanđelistȃ, izgradi
a istu crkvu i kameni oltar
mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić
uz radosno sudjelovanje svećenika i puka
20. prosinca 2014. svečano posveti.
Biskup je na kraju dodao: „Ovu je crkvu župnik uz pomoć dobrotvora izgradio za vas vjernike ovih župa da u njoj Boga u Euharistiji slavite, sakramente primate i duhovnu snagu i utjehu u molitvi tražite i nalazite“ te pozvao sve na redovita liturgijska slavlja.
Radosno raspoloženje nastavljeno je u dvorištu crkve i pod velikim šatorom uz čestitanje, pjesmu i zdravicu.
