Bl. Miroslav Bulešić odgajatelj u molitvi

Talijanskom okupacijom Istre nakon I. svjetskog rata te progonom hrvatskih svećenika sa župa i zatvaranjem hrvatskih škola dolazi u određenim mjestima do slabljenja vjerskog života.

Slavlje svakog jubileja, godišnjice, prigoda je da kao zajednica iznova obnovimo određena sjećanja, da bolje upoznamo osobu ili događaj. Stota godišnjica rođenja bl. Miroslava Bulešića prigoda je ne samo da bolje upoznamo povijesno – društvene okolnosti u kojima je naš Blaženik živio, nego da još bolje upoznamo njega kroz njegovu duhovnu ostavštinu. 

Ova godina u svakom pogledu, pa i vjerskom, je puno „oluja“ i predaha od koronavirusa. Javljaju se sumnje, strahovi ali i odgovornost kako iz ove oluje izaći tjelesno i duhovno zdravi.

Bl. Miroslav Bulešić u oproštajnoj propovijedi 23. veljače 1947., na I. korizmenu nedjelju, u Kanfanaru sažimlje svoj pastoralni rad. Smatra svojim najvećim uspjehom kao i vjernika ove prostrane župe održavanje svetih misija. Gotovo, svaki mjesec obilježen je određenim pastoralnim aktivnostima koje su imale za cilj još više osnažiti vjeru unatoč izvanjskim poteškoćama koje je donio novi politički sustav. U svojim propovijedima nastoji biti praktičan, približiti Riječ Božju ljudima te vjernike potaknuti na razne oblike pobožnosti.

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.