U subotu, 07. rujna održano je tradicionalno hodočašće vjernika Porečke i Pulske biskupije u svetište Majke Božje na Trsatu, ove godine prigodno s posebnim naglaskom na skoru proslavu beatifikacije Miroslava Bulešića koja će se održati 28. rujna u pulskoj Areni.
Oko dvije i pol tisuće hodočasnika stiglo je sa pedesetak autobusa i osobnim automobilima kako bi se, poput nebrojenih prethodnih generacija, u subotu uoči Male Gospe poklonili, pomolili i zahvalili Majci Božjoj Trsatskoj. Misno slavlje u perivoju trsatskog svetišta, u suslavlju sa šezdesetak svećenika dijeceze predslavio je biskup ordinarij Porečke i Pulske biskupije mons. dr. Dražen Kutleša. Prije središnjeg misnog slavlja vjernici su, kao i uvijek, u velikom broju pristupili sakramentu ispovijedi, kako bi dostojno sudjelovali u euharistijskom slavlju.
Svatko od nas došao je danas u ovo svetište zahvaliti Majci Božjoj i zamoliti je za neku posebnu milost,došli smo možda tražiti snage da budemo bolji vjernici, ili nešto drugo sto se samo od nje usudimo tražiti, započeo je biskup prigodnu homiliju. Mi kao biskupija došli smo ove godine na poseban način moliti na nakanu uspješne proslave beatifikacije našeg Sluge Božjeg Miroslava Bulešića. Biskup je također spomenuo molitvenu nakanu koju ovih dana sveopćoj Crkvi preporuča sam papa Franjo, za mir u Siriji. Kada o tome čujemo putem medija možda nam to izgleda kao nešto daleko što nas se ne tiče, no papa je time želio naglasiti upravo potrebu suosjećanja i sa drugim narodima koji trpe, a ne samo kada je naš narod posrijedi. Također treba moliti i za one koji svojim odlukama određuju tijek ratnih zbivanja i nemira, da shvate koliko patnji i trpljenja uzrokuju nekim svojim postupcima, napomenuo je propovjednik.
Biskup se zatim osvrnuo na život i mučeništvo našeg budućeg blaženika Sluge Božjeg Miroslava Bulešića. Naš skori blaženik, sin koji je ponikao iz naše Istre, jedan je mladi čovjek koji je postigao slavu oltara. Kako to da tako mlada osoba može postići proglašenje blaženim?, zapitao se biskup, te nastavio, on je kroz svojih malo godina života i svećeništva pokazao kakav treba biti čovjek i svećenik; on je u svome životu želio vršiti samo volju Očevu. Ako pogledamo njegov dnevnik primijetiti ćemo da je on na poseban način imao veliku pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, možemo reci da nema stranice na kojoj joj se ne zagovara i ne traži pomoć, napose za svoje župljane koji su u tim teškim ratnim vremenima bili zatvarani i u životnoj opasnosti. Iz njegovih zapisa iščitavamo činjenicu da je jedan tako mladi čovjek izgradio takve velike ideale za koje je bio spreman i umrijeti, istaknuo je predslavitelj. Svi znamo njegovu poznatu rečenicu iz duhovnog testamenta “Moja osveta je oprost”, upravo u tim riječima se nazire sva njegova veličina koja je i dovela do njegove beatifikacije, jer da je on mrzio svoje neprijatelje vjerojatno ne bi bio postigao čast oltara. No kako je on dostigao beatifikaciju? Svatko od nas kroz život doživljava određene kušnje, netko možda život doživljava kao neprestanu potragu uživanja, no treba shvatiti da smo mi na ovo zemlji tek hodočasnici koji tu provedemo 70, 80 godina, ali znamo da smo u pitanjima poput mjesta, vremena okolnostima rođenja, kao i trajanja života, posve nemoćni. Bog nam pokazuje određene činjenice koje mi ne shvaćamo iako su tu pred nama. Budući blaženik Miroslav je od početka shvatio prolaznost života i znao je da je tu na zemlji sa misijom da pokaže vjernost prema Isusu Kristu, a upravo Krist onima koji su njemu vjerni vraća stostruko. Znamo da je Miroslav podnio velike patnje upravo zbog vjernosti prema Isusu Kristu, naglasio je biskup, a koliko mi puta u životu, kada trebamo posvjedočiti za svoju vjeru u Isusa Krista jednostavno prešutimo, čak možda i zaniječemo da smo vjernici, samo da se ne bi nekome zamjerili, iako nam nije pitanje životne opasnosti, ali nam je jednostavno lakše plivati nizvodno nego ići protiv struje. Isus od nas traži da budemo pravi vjernici i pravi njegovi nasljedovatelji, da slijedimo njegov put u zgodnim i nezgodnim okolnostima kako se ne bi kasnije i pred samima sobom postidjeli. Upravo kako bi kroz život lakše mogli pronaći pravi put kojim nam valja ići, kako bi slijedili i svojim životom provodili Kristova načela, Bog pred nas stavlja svijetle uzore vjere poput Miroslava Bulešića. On nam je pokazao kako je temeljno u životu imati cilj, koji je daleko važniji od svega materijalnog, pokazao nam je kako je veličina čovjeka imati usađene ideale sukladne Kristovom nauku, on je za te ideale bio spreman i umrijeti. Miroslav Bulešić nam poput putokaza može pokazati kako postići Kraljevstvo nebesko, naglasio je biskup. Bog ne traži od nas velike patnje nego jednostavno da živimo soj kršćanski život onako kako to od nas traži Isus Krist. Miroslav je to znao učiniti, on je cijeli svoj život posvetio Isusu Kristu i nije se nikada štedio nego je bio tu za druge ljude, on je bio upravo svećenik-dar za druge. Biskup je pozvao sve prisutne na razmišljanje koliko smo sposobni i koliko hoćemo slijediti Isusa Krista, ili možda u svome zvanju nađemo neku sigurnost i dobar život, a koliko bi se tko bio spreman žrtvovati za druge, ili za svoje vjernike, to svatko dobro zna u svojoj savjesti, napomenuo je propovjednik.
Biskup je nadalje istaknuo Bulešićevu osjetljivost- on je bio uvijek duboko svjestan da jedan određeni trenutak koji dolazi može promijeniti mnogo toga u čovjekovu životu. Svaki čovjek svakodnevno donosi mnogo odluka, a da bi znao pravilno odlučivati i opredijeliti se za nešto mora imati svoj određeni cilj. Miroslav je znao da je njegov cilj Kraljevstvo nebesko, Vječnost. Znao je da život, kakav god bio, prilazi brzo i bio je usmjeren i svjestan onoga Drugoga svijeta i znao je da će tamo doći. Slijedom toga, istaknuo je biskup, svatko od nas neka postavi sebi pitanje koji je cilj i smisao njegova života. Većina možda neće znati odgovor, vrlo često živimo kao list na vjetru i kada dođe smrtni čas tada se pitamo da li je imalo smisla živjeti ovaj život, boriti se i patiti. Neka nam Blažena Djevica Marija i budući blaženik budu uzori kako ići naprijed. Nikada nije kasno, čovjek se uvijek može obratiti i naći smisao života, a taj cilj nikada ne smije biti ovozemaljski, jer ti ciljevi su prolazni i propadljivi, ako taj smisao nije onostrani, tj. Kraljevstvo nebesko, kad-tad ćemo se razočarati, bilo u materijalnim stvarima bilo u osobama koje nas okružuju. Budući blaženik je nadalje bio svjestan kako on odrađuje neke stvari kako bi nama, narednim generacijama, učinio neke stvari lakšim, upravo njegova smrt je doprinijela da ne bude više toliko progona svećenika. U svjetlu progona svećenika u Siriji o kojima ovih dana slušamo biskup je naglasio kako su progonstva posljedica činjenice da Crkva u svako vrijeme, želi li ostati vjerna svome poslanju, mora naviještati Isusovu „blagu vijest“, naviještati ono što je pravedno i pošteno, Crkva u svakom trenutku mora reći što je dobro i što nije dobro.
Biskup je na kraju još jedno uputio poziv svima na sudjelovanje na proslavi beatifikacije u pulskoj Areni, te pozvao sve da iskažu svoje poštovanje i odanost budućem blaženiku. To je jedan veliki povijesni čin i jedna velika odgovornost svih nas, rekao je biskup, da iskažemo primjerenu čast našem budućem blaženiku. Propovjednik je na kraju preporučio svima da traže zagovor Majke Božje u svim patnjama i poteškoćama, da znamo vijeniti što je dobro i za dobrim ići, te da znamo pomagati drugima, kao što su činili i Majka Božja koja je samo željela biti na službu svome sinu i Miroslav Bulešić koji je želio služiti svojim vjernicima i Crkvi, zaključio je biskup.
Stotinjak vjernika iz Istre stiglo je i ove godine na Trsat kako su tamo stizale nebrojene generacije kroz minula stoljeća-pješice. Naime, u četvrtak 5. rujna misom u franjevačkoj crkvi Gospe od Anđela u Pazinu započelo je hodočašće mladih vjernika Istre pješice Gospi Trsatskoj. Tu su se okupile razne grupe iz više dijelova Istre te su zajedno hodajući i moleći nastavili put Trsata. Već više od 15 godina mladi iz Istre, kroz trodnevno pješačenje hodočaste do tog marijanskog svetišta i tamo se pridružuju ostalim hodočasnicima na tradicionalnoj biskupskoj misi. Ove godine, u Godini vjere, taj hod ka Trsatu bio je na poseban način usmjeren na mučenika vjere Miroslava Bulešića. Cijelo je hodočašće bilo je prožeto blaženikovom duhovnošću, životom i mučeništvom za vjeru. Bila je to prilika za bolje upoznavanje tog mladog perspektivnog svećenika, ali i za vlastito sazrijevanje kroz primjer i duhovnost njegova života i mučeništva. Posebno snažno duhovno iskustvo bila je pobožnost križnog puta duž gotovo cijelog uspona na Učku, koja je ove godine prigodno bila prožeta životom i križnim putem skorog blaženika. Finalni dio pješačenja bio je uspon Trsatskim stubama,a hodočasnici su ove godine uspinjući se uz trsatske stepenice u marijansko svetište u procesiji donijeli križ Miroslava Bulešića koji je on nosio u pokorničkoj procesiji u filijali župe Kanfanar 1946. godine za vrijeme trajanja misija koje je on kao župnik organizirao.
Na kraju mise, nakon završnog blagoslova procesija je, na čelu sa ordinarijem i koncelebrantima, krenula na prema crkvi, kako bi se u svečanom ophodu svaki hodočasnik mogao pokloniti čudotvornom liku Majke Božje Trsatske. Nakon vremena za osobnu molitvu, posjet zavjetnoj kapeli i obilazak svetišta, vjernički puk krenuo je put Istre, a svaka je župa na povratku posjetila jedno ili više mjesta u Istri gdje je živio i djelovao naš skori blaženik Sluga Božji Miroslav Bulešić. (G. Krizman)
