U Sv. Pavlu u Puli u utorak, 28. travnja 2009. srebreni jubilej biskupske službe proslavio je umirovljeni porečki i pulski biskup mons. Antun Bogetić u zajedništvu s biskupima riječke metropolije i 40 svećenika.
Životni put biskupa Bogetića
Mons. Antun Bogetić, umirovljeni porečki i pulski biskup u utorak 28. travnja 2009. u župnoj crkvi sv. Pavla u Puli proslavio je dvadeset i peti jubilej biskupske službe. Misno slavlje predvidio je sam slavljenik, a propovijedao je sadašnji porečki i pulski biskup mons. Ivan Milovan, a suslavitelji su bili mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup i metropolita; mons. Vlater Župan, krčki biskup; te 40 svećenika. Misno slavlje su svojim pjevanjem uveličali župni zbor sv. Pavla u Puli i bogoslovi iz sjemeništa Redemptoris Mater u Puli.
Prije misnog slavlja pulski dekan preč. Sergije Jelenić je u kratkim crtama predstavio životni put mons. Bogetća. Rođen je u Premanturi kod Pule 24. travnja 1922. od oca Luke i majke Agate Premate. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, gimnaziju u sjemeništu u Kopru, filozofski i teološki studij na Lateranskom sveučilištu u Rimu i Gorici.
Zaređen je za svećenika 29. lipnja 1946. u Eufrazijevoj bazilici u Poreču. Nakon mlade mise odlazi na labinštinu, najprije je vršio službu upravitelja župe Sv. Lucije – Skitača kod Labina od 1946. do 1947., a od 1947. pomaže pastoralno u Labinu i Raši te Sv. Martinu do 1951., kada kroz narednu godinu dana vrši službu biskupovog tajnika, tj. radi u uredu Apostolske administrature u Pazinu. Od 1952. do 1957. duhovnik je sjemeništaraca u sjemeništu u Pazinu, a zatim duhovnik bogoslova na VTŠ do 1962.
Od 1962. do 1967. župnik je župe sv. Nikole u Pazinu. Službu generalnog vikara vršit će od 1968. do 1981. kada odlazi u misije u Argentinu u pokrajinu Chaco, gdje ostaje do 1984. kada biva imenovan porečkim i pulskim biskupom.
Papa Ivan Pavao II. 2. veljače 1984. imenovao je mons. Antuna Bogetića porečkim i pulskim biskupom, a biva posvećen u Poreču 28. travnja 1984. Posvetitelji su bili: kardinal Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup, mons. Josip Pavlišić, riječko-senjski nadbiskup i mons. Dragutin Nežić, do tada porečki i pulski biskup. Službu biskupa vršio je do 13. studenoga 1997., a potom do 10. siječnja 1998. upravlja porečkom i pulskom biskupijom do posvećenja novog biskupa mons. Ivana Milovana i preuzimanje službe biskupa.
Ostat će zapamćen u Biskupiji kao pokretač veliki ideja koje i danas dan žive: osniva Kolegij u Pazinu u nekadašnjem sjemeništu, također otvara novo sjemenište Redemptoris Mater u Puli; ponovno dovodi pavline u Sv. Petar u Šumi, gradi novu zgradu ordinarijata, dome za svećenike i mnoge druge stvari.
Kao umirovljeni biskup odlazi u misijsko sjemenište Redemptoris Mater na Tajvan gdje će vršiti službu duhovnika sve do lipnja 2006. Sada se nastanio u svećeničkom domu «Betanija» u Puli, ali i dalje aktivno prema svojim mogućnostima sudjeluje u pastoralnom radu Biskupije, napose rado predvodi slavlja po župama i obilazi svećenike. Rado vrši službu ispovjednika u crkvi sv. Pavla u Puli.
Biskup Bogetić, zamjenik svih župnika i kapelana u Istri
U homiliji mons. Ivan Milovan je najprije čestitao mons. Bogetiću srebreni jubilej te izrazio radost što danas možemo Bogu zahvaliti za svećeničko i biskupsko služenje mons. Bogetića ne samo Crkvi u Istri nego i u sveopćoj kao misionar. „Između dvije misijske epizode, one u Argentini i one kasnije ja Tajvanu, mons. Bogetić je u tijeku 14 godina biskupovanja ostao zapamćen osobito po ustanovljenju Pazinskog kolegija – 1. katoličke srednje škole u Hrvatskoj; zatim ustanovljenju sjemeništa Redemptoris Mater u Puli, ovdje u blizini – u zgradama bivše vojarne, koje sjemenište je već dalo mnogo mladih svećenika i našoj i nekim drugim biskupijama; te po izgradnji nove zgrade Biskupije u Poreču.” – istaknuo je biskup Milovan.
Milovan je istaknuo kako je današnji slavljenik „vršio vjerno svoju biskupsku službu naviještanja, posvećivanja i upravljanja; noseći svoje odgovornosti u duhu potpunog predanja Bogu i Crkvi, u duhu poniznosti, jednostavnosti, strpljivosti i osobnog siromaštva – sigurno sve to ne bez neizbježnih iskušenja i križeva – ali uvijek i uz dozu svoga nezaobilaznog humora, biskup Bogetić ostao je uvijek blizak i omiljen među vjernicima i šire. Sve do sada, iako već u visokim godinama, on nas zadivljuje svojom radnom energijom i izdržljivošću, pomažući trajno – osobito ovdje u Sv. Pavlu – kao ispovjednik ali prihvaćajući po potrebi i druge pastoralne zadaće. „
Na kraju misnog slavlja kancelar Biskupije Ilija Jakovljević je pročitao čestitke koje su ovih dana pristizale mons. Bogetiću od subraće biskupa, svećenika i vjernika koji su ga zapamtili kao jednostavnog i susretljivog svećenika i biskupa. Pročitane su čestitka kardinala Josipa Bozanića koji slavljeniku zahvaljuje na svemu što je učinio za Katoličku Crkvu u Hrvatskoj, ali i na drugim kontinentima. Potom je pročitana čestitka koju je papa Benedikt XVI. uputio mons. Bogetiću.
U ime svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova i vjernog puka čestitku je izrekao mons. Marijan Kancijanić, generalni vikar i poželio svečaru da se ne preda u svome neumornom pastoralnom radu te mu je u ime svih navedenih preč. Antun Kurelović, župnik iz Pićna poklonio prigodni dar.
Svoju čestitku svečaru je uputio i mons. Valter Župna, krčki biskup u ime Krčke biskupije, napose u ime onih svećenika kojima je on bio odgojitelj. Također čestitku je uputio i mons. Ivan Devčić u ime riječke nadbiskupije i gospićko-senjske. Zahvalio mu je na svemu što je kroz 14 godina ugradio u riječku metropoliju koja ove godine slavi 40 godišnjicu postojanja.
Biskup Bogetić: da sam živ hvala Bogu i liječnicima
Svoju riječ zahvale uputio je i sam svečar, biskup Bogetić. Zahvalivši mons. Ivanu Milovanu i suradnicima koji su pripremili ovo slavlje te istaknuvši, posluživši se riječima Sluge Božjega Ivana Pavla II., kako se prigodom ovakvih jubileja ne slavi osobe nego Gospodina koji je vrijeme njihova života ispunio milostima, nebeskim darovima. „Što sam doživio ovih dana 87. rođendan zahvaljujem Bogu i liječnicima” – naglasio je mons. Bogetić
„Zahvalan sam svima koji su pratili moj život i rad, od mojih roditelja, rodbine i prijatelja, svećenika, redovnika, redovnica karmelićanki i klarisa, milosrdnica, župskih sestara i svih redova i vjernika koji su me pratili molitvama i razumijevanjem. Kao velika duhovna obitelj ostvarili smo mnoga pothvata u pastoralu, gradnji, brigama svake vrste. Samo Bog je dobar a mi smo svakakvi. Ako sam komu učinio na žao molim oproštenje kao što i opraštam svima ako se nismo razumjeli. Sv. Augustin je rekao: ‘U dvojbenim stvarima sloboda, u bitnim jedinstvo a iznad svega ljubav’. Kad sam osjetio svećeničko zvanje želio sam biti župnik u jednom selu…. Ali providnost me vitlala po svijetu.”
Biskup Bogetić se prisjetio nekih detalja iz svećeničkog života. „U Labinu sam kao mladi svećenik krstio 600-ro djece. Vjenčao u dvije godine 100 parova. Mjesecima sam posjećivao obitelji što je uvijek najkorisnije u pastoralnoj službi, osobni kontakt. U Podlabinu je oko mene padalo kamenje i stakla dok sam molio krunicu u crkvi. Obolio sam na plućima, početak tuberkuloze.”
Slavljenik je naglasio da mu je svugdje bilo lijepo, jer je Bog prisutan na svakome mjestu. „Kroz te godine doživljavao sam svašta: lijepih i teških dana, progonstava, ubijanja svećenika i vjernika. Bio sam generalni vikar kad su me sudili na okružnom sudu u Puli što sam držao vjeronauk s projekcijama. Na kraju procesa pitao me prema propisu sudac kojemu je bilo neugodnije nego meni, da li se osjećam krivim, rekao sam: ‘Ne, nego trebali biste me nagraditi a ne kazniti jer sam učio djecu da budu poslušni i marljivi, mlade da čuvaju mladost za sretan brak, sve ljude da se ne osvećuju nego oproste’. „
Biskup Bogetić se napose osvrnuo na svoj pastoralni rad s neokatekumenskim zajednicama i istaknuo par primjera koje mogu koristiti svima u naviještanju evanđelja.
Slavlje se nastavilo ispred crkve uz druženje i kolače koje su pripremili članovi neokatekumenskih zajednica.
Ilija Jakovljević