Kada gledamo lik našega blaženog Miroslava, teško je ne zapitati se otkuda njemu tolika vjera, tako velika snaga za žrtvu, tako neizmjerna ljubav prema Bogu koja se pokazivala u konkretnoj ljubavi prema svakome čovjeku s kojim je on došao u dodir? Što je njega pokretalo, što ga je činilo tako jednostavnim, poniznim, skromnim, a opet tako odlučnim u naviještanju Kraljevstva Božjega i branjenju svega onoga što se odnosilo na Boga i život? Kako bi dobili odgovor na to pitanje dovoljno je baciti pogled na njegove zapise, njegova pisma, te na svjedočanstva onih koji su ga poznavali. Preko svega toga i u svemu tome naići ćemo na molitvu. Vlč. Miroslav je u svakoj prilici molio. On je znao da je molitva zanos srca, pogled upravljen Ocu, kako u radosti, tako i u žalosti, otvoreni i iskreni razgovor sa Stvoriteljem, Otkupiteljem i Posvetiteljem. On je svoju vjernost, oduševljenost za Boga i ljubav hranio preko molitve. U tome razgovoru s Bogom najviše je otkrivao sebe, dubine svoga srca, ono što je, što ga muči, što želi, jer je znao da sve to najbolje razumije njegov Bog. Onaj koji ga je pomilovao i pozvao, koji ga je učinio svojim svećenikom.

Riječi iz Druge knjige o Makabejcima kao da govore o blaženome Miri „Ovo je ljubitelj svoje braće, koji se mnogo moli za narod.“ (2 Mak 15, 14). On je uistinu riječju i djelom svjedočio svoju ljubav prema rodnoj Istri, vjernom narodu, obitelji, svima onima koji su mu bili povjereni. I za sve njih je žarko molio i prikazivao svoj život. Jer molitva nije samo ona koju izgovaramo usnama ili srcem, “molitva je svako djelo učinjeno Bogu na čast, bilo tjelesno ili duševno“. Ona je i prikazanje svakoga našega dana, prinos svih poslova koje činimo, da budu Bogu na čast. „Moli zato ona siromašna žena, koja se u svojem siromaštvu muči u radu za svoju obitelj, koju uzdržava i odgaja za Boga; moli onaj ratar na polju kada to Bogu prikazuje; moli onaj bolesnik na svojoj postelji, kada Bogu prikazuje svoje trpljenje. – I najsitnije djelo naše, ako je k Bogu upravljeno, ima vrijednost te postaje molitva. Dakle, treba da je prisutna nakana! – Kada možemo izraziti tu svoju nakanu? Na početku svakog dana. A kako? „Sve što budem danas činio, neka bude Tebi na čast!” (kolovoz 1944.)

Intimni odnos s Bogom donio je bogat rod, doveo je bl. Miru do one najveće ljubavi, one koja daje svoj život za svoju braću. I zadnji čin u ovome životu bila mu je molitva za obraćenje grješnika, daje život za one koji njemu život oduzimaju. Time i nas potiče da neprestano upravljamo svoja srca i svoje umove Bogu te nam i danas govori: „Molimo i molimo!” (kolovoz 1944.)

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.