Kategorija: Iz dnevnika

Kako po cijeloj Istri, tako i u okolici Poreča godina 1944. je bila vrlo teška. Izvan gradskih centara, koje su držali Nijemci i fašisti, partizani su posvuda napadali okupatorske postrojbe. Kako bi onemogućili komunikacije, bez prekida su napadali na cestama, na željeznici, rušili su stupove električne struje i telefona. Nijemci i fašisti su odgovarali odmazdama napadajući naselja, paleći kuće i ubijajući ljude. Posebno su bila ugrožena sela za koja su Nijemci i fašisti sumnjali da surađuju s partizanima; uzimali su taoce i ubijali ih ili ih slali u koncentracione logore, ili su one koji su bili sposobni za rad svrstavali u posebne jedinice pod svojom komandom. Partizani su pak nastojali sve muškarce mobilizirati u svoje jedinice. U tim preteškim okolnostima, 22. ožujka 1944. Don Miro se obraća Gospodinu:

Više...

Kategorija: Iz dnevnika

Biskup Radossi ga je 11. travnja zaredio u župi Svetvinčenat. Toga je jutra don Miroslav napisao u dnevniku:

„Svećeničko ređenje: još mi fali malo sati kada ću postati svećenik. Moj Bože, sav Ti se prikazujem, sav Ti se darujem: sav hoću da sam Tvoj sada i uvijek. Tebi hoću da vjerno služim. Slava Tvoja i spas duša! Poniznost, požrtvovnost! Prikazat ću se sav za spas i mir našeg naroda! Misu ću prikazati za se: u zahvalu i oproštenje grijeha i da isprosim jaku volju u poslušnosti Bogu! Prikazat ću je i za roditelje: za zdravlje svojeg milog oca, za moju predragu majku i sestre i brata. Spomenut ću se također svojih dobročinitelja, prijatelja, svih onih koji su mi se preporučili u molitvi. Svećenik navijeke!“

Više...

Kategorija: Pisma

Bulešić je bio tajnik Zbora Svećenika sv. Pavla, društva koje je trebalo omogućiti užu povezanost hrvatskih svećenika koji su pripadali dvjema istarskim biskupijama: Tršćansko-Koparskoj i Porečko-Pulskoj.

Miroslav je bio animator jedne skupine posebno revnih, mlađih svećenika, koji su se isticali svojom vjernošću smjernicama Crkve. Primjer njegova odnosa sa subraćom je i sljedeće lijepo pismo mladom svećeniku Antunu Prodanu. Ovaj je bio imenovani upraviteljem dviju župa (Raša i Sv. Martin) pa je don Miru povjerio svoju zabrinutost i tražio savjeta. Bulešić mu je 11. svibnja 1947. odgovorio iz Pazina:

"Predragi Antune!

Stiglo mi je Tvoje pismo od 8. o. mj., koje me je uvelike razveselilo, jer mi je govorilo o Tvojem svećeničkom radu, zanimanju, oduševljenju i ujedno o Tvojim ogromnim, ali za Tvoj mladenački svećenički žar nadmašivim, poteškoćama.

Više...

Kategorija: Pisma

O svojim prvim dušobrižničkim iskustvima u Baderni don Miroslav je pisao rektoru Zavoda Lombardo u Rimu 20. studenog 1943.:

"Prečasni Monsinjore,

Konačno Vam se javljam da sam živ. A živ sam zahvaljujući Bogu! Premda živ, proživio sam dane pune neizvjesnosti, strepnje i utučenosti. Posebno me je još izbliza pogodila smrt mojega oca, koji je izdahnuo u miru Božjem 31. 10. 1943. Nakon toliko patnji koje je podnio i on i mi - on je odavde prešao na drugi svijet. Jadni moj otac! Počivao u miru!

Više...