Na blagdan Gospe Fatimske, 13. svibnja, u Lanišću, mjestu mučeništva bl. Miroslava Bulešića, 103. godišnjica njegova rođenja proslavljena je brojnim sadržajima. Osim obljetnice rođenja Blaženika, Župa Lanišće toga je dana posebno slavila i blagdan Gospe Fatimske jer laniška župna crkva sv. Kancija, Kancijana i Kancijanile ima izuzetno lijep bočni oltar Gospe Fatimske. Osim domaćih vjernika na misi su sudjelovala i dva autobusa hodočasnika, iz Župe Sveti Lovreč Pazenatičiki, u Porečkom dekanatu, te autobus hodočasnika iz više zagrebačkih župa.
Misu je predvodio župnik domaćin vlč. Josip Mašina, a prigodnu homiliju izrekao je vlč. Stipe Breko, kapelan u labinskim župama. U koncelebraciji su bili još: vlč. Branimir Šapina, župnik u Svetom Lovreču Pazenatičkom te vlč. Vasko Stojkovski, župni vikar u Lanišću i ostalim župama kojima upravlja uz župnika Mašinu.
Na početku svete mise, vlč. Mašina je pozdravio sve prisutne vjernike, a osobito hodočasnike pristigle iz udaljenijih krajeva.
Sve je potaknuo da im bl. Miroslav i Gospa Fatimska budu od pomoći, a ova sveta misa za duhovni rast. Naglasio je, kako bl. Bulešić nije dugo živio, ali je njegov život bio vrlo dubok. „Dvadeset sedam godina bilo je dovoljno da ga Bog uzme k sebi, jer je svim svojim bićem prihvatio Boga. Molimo danas, da i mi možemo živjeti ovu svetost koju je živio bl. Miroslav, te da svatko danas otvori svoje srce da Bog čini čudesna djela i u našem životu“.
Homiliju je izrekao vlč. Stipe Breko koji se osvrnuo na čitanja Zavjetne mise bl. Miroslava Bulešića, te naglasio, kako nas ona podsjećaju što znači biti kršćanin, vjernik katolik, što znači biti Isusov učenik.
Isus je došao da nam donese radost, da naša radost bude potpuna, ali ta radost i mir nisu kako ih ovaj svijet tumači. Ta radost koju Bog daje je puno dublja, i ona često, gotovo uvijek prolazi kroz bol i trpljenje u ovome svijetu, jer ovaj svijet, zbog toga što su naši praroditelji sagriješili, pustili su zlo u ovaj svijet, i ovaj svijet je postao suzna dolina i mi neminovno moramo trpjeti razne stvari, rekao je propovjednik.
Posebno je ukazao na riječi iz drugog čitanja „svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni“ (usp. 2 Tim 3, 10 – 12), te posvijestio kako to znači, da svi koji žele ići putem svetosti, svi koji žele biti Kristovi, trpjet će u ovom svijetu progonstva. „I današnji dan, i današnja čitanja i blaženik kojeg slavimo, govore nam o smislu i vrijednosti trpljenja, patnje, boli i svega onoga što trebamo proći.“
Nadalje, vlč. Breko je istaknuo riječi iz evanđelja „zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre donosi obilat rod.“ (usp. Iv 12, 23 – 28), te rekao: „Mi Crkva, kršćani, pozvani smo donositi rod, plod. Kakav? Za život vječni! Mi smo tu da pomažemo u otkupljenju duša, otkupljenju svijeta, da ljudi dođu do neba. To je poslanje Crkve. Crkva je lađa koja ljude vodi u nebo, i to je poslanje svakog vjernika, svakog čovjeka koji je kršten, da živi za spasenje ljudi. Isus Krist je otkupio svijet. Dok je hodao svijetom propovijedao je i činio čudesa, bilo je to Njegovo poslanje, ali najveća stvar koju je učinio i po čemu je otkupio svijet to je u boli i u krvi, probodenih ruku, probodenih nogu satima na drvu križa. Tako je Isus svojom smrću i uskrsnućem otkupio svijet. To je taj rod koji je donijela smrt Isusa Krista: spasenje duša“. Stoga, nastavio je „ukoliko želimo pomoći u spašavanju duša, spašavanju svijeta, to možemo činiti samo na Isusov način, drugog puta nema. I propovijedanja, i pjevanja i druženja sve je to dobro, međutim svijet i duše se spašavaju jedino trpljenjem, jedino Isusovim putem“.
Propovjednik je ukazao i na sv. Pavla koji je shvatio tu vrijednost kršćanskoga trpljenja. „On je shvatio Isusovu poruku kako se spašavaju duše, u trpljenju. Isus je prolio krv za svakog čovjeka, i otvorio vrata neba, vrata vječne radosti za svakog čovjeka. Samo On, isključivo Isus Krist. Međutim, mnogi ljudi odbijaju Isusovu krv, mnogi ljudi svjesno odbacuju nebo, odbacuju Krista, odbacuju vječnu sreću. Isus poziva nas, svoje učenike, Crkvu, kršćane da sudjelujemo u otkupljenju svijeta. Preko našega trpljenja pomažemo da duše koje su zatvorene za Boga da njihovo srce omekša, da mogu otvoriti svoje srce i svoj život jedino Spasitelju Isusu Kristu.“ Vlč. Breko je podsjetio i na pismo sv. Ivana Pavla II. Iz 1984. naslovljeno „Spasonosno trpljenje”.
Dakle, svi smo pozvani prihvatiti boli, patnje, progonstva i trpljenja Isusu za ljubav i obraćenje grešnika, i tada ta bol, patnja, krv, suze imaju moć da jedno srce omekša da se spasi netko tko ide putem pakla, tko srlja putem propasti, naglasio je.
Vjernicima je posvijestio i značaj euharistije. „Mi smo došli na euharistiju, a to je spomen čin Kristove ljubavi, spomen čin uskrsnuća. Kalvarijska žrtva se uprisutnjuje na oltaru pri svakoj svetoj misi, a na svetoj misi svi smo pozvani Bogu prinositi žrtve za spasenje svijeta. Mi prinosimo svoju bol, svoje patnje i sjedinjujemo s Isusovom žrtvom na križu i ta patnja postaje otkupiteljska.“
Podsjećajući na mučeničku smrt bl. Miroslava, propovjednik je naglasio, kako nam i on pokazuje da smo pozvani istrošiti se za spasenje drugih ljudi. Citirajući nekoliko redaka iz „Duhovnog dnevnika“ naglasio je, kako je blaženik i uočio da se ljudi udaljuju od Boga, no uočio je i svoju slabost, i moli Boga za snagu. Uvidjevši da svijet ide putem propasti, shvatio je da se za te duše kojima ga je Bog poslao treba žrtvovati i on Bogu prikazuje cijeli svoj život za njih. Tako shvaća moć trpljenja i sam se nudi kao mučenik. Vlč. Breko je podsjetio, kako su mnogi molili za mučeništvo, no upozorio je, kako je mučeništvo dar. „Sv. Franjo je vapio za mučeništvom, ali mu je Bog dao drugačiju patnju. Dakle, biti kršćanin znači: živ umirati za spasenje duša“.
Na kraju je još jednom posvijestio, kako smo svi pozvati na tiho trpljenje i mučeništvo. „Mnogi od nas neće proliti svoju krv za vjeru, ali Bog nam daje iz dana u dan iz časa u čas mogućnost da prihvatimo svaku bol iz Božje ruke i da prikažemo to Bogu za obraćenje grešnika. Na to nas potiče i sv. Pavao ‘da prinesete sebe, kao žrtvu svetu, ugodnu Bogu’“.
Zaključujući homiliju, vlč. Breko je naglasio, kako nije slučajnost da se bl. Miroslav Bulešić rodio na dan, na koji se tri godine ranije u Fatimi Gospa ukazala djeci.
I Fatimska poruka isto govori o žrtvovanju za grešnike, na što je Gospa poticala pastirčiće. „Fatimska djeca su to shvatila, shvatio je i bl. Miroslav. Stoga, smo i mi pozvani prihvatiti sve iz Božje ruke, Bogu za ljubav i obraćenje grešnika“.
Misa je glazbeno popraćena Laniškom misom, ili „Starinskom mašom“, kako je nazivaju mještani; riječ je o glagoljaškom pjevanju mise koju ondje pjeva svekoliki vjernički puk, a prenosi se glazbenom predajom s generacije na generaciju, pojasnio je župnik Mašina na kraju mise.
Po završetku mise župnik Mašina je okupljenim vjernicima ukratko pojasnio povijesni kontekst događaja „krvave krizme“, te sam tijek događaja u danima neposredno prije kao i na sam dan kada se je dogodilo mučeništvo. Poveo je zatim hodočasnike prema župnoj kući gdje je uređen spomen prostor s velikim informativnim panoima te predmetima iz toga doba, a s posebnom je pažnjom uređen negdašnji župni ured, neposredno poprište ubojstva, gdje su se hodočasnici prigodno pomolili.
Posljednji dio programa obilježavanja 103. obljetnice rođenja bl. Bulešića u Lanišću bilo je prikazivanje filma „Razgovor“, redatelja Dominika Sedlara.
G. Krizman
