Projekt „Spomen na žrtve Istre grobište Tupljak““ – posjet Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava sa sjedištem u Varaždinu.
Povodom Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima (23. kolovoza ) te uz 73. godišnjicu mučeničke smrti vlč. Miroslava Bulešića Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava sa sjedištem u Varaždinu, koje je osnovano 2000. godine, 22. i 23 kolovoza 2020. godine organiziralo je obilazak raznih povijesnih lokaliteta i grobišta diljem Istre gdje su ubijene žrtve tijekom rata i poraća.
Gosti su u dvodnevnom obilasku posjetili više odredišta: grobište Tupljak, Jamu Golubinčina – uz cestu Krnica – Rakalj, Svetvinčenat – rodnu župu mučenika i blaženika Miroslava Bulešić, crkvu Sveta Marija Svetomore i tamošnja spomen obilježja žrtvama rata i poraća koje je Porečka i Pulska biskupija podignula 2000. godine, grobište „Širočica“ u župi sv. Lucije nedaleko Ježenja te Groblje „Moj mir“ u Pazin a napose grob mons. Bože Milanovića.
Donosimo izvješće koje nam je dostavio g. Franjo Talan, predsjednik Društva.
Projekt „Spomen na žrtve Istre – grobište Tupljak“
Izvješće o realizaciji završnog dijela projekta „Spomen na žrtve Istre – grobište Tupljak“ potpomognutog od Ministarstva hrvatskih branitelja iz javnog natječaja Sudionici i stradalnici Drugoga svjetskog rata, a koji je napravljen na temelju Odluka Izvršnog odbora Društva potvrđen na sjednicama Skupštine Društva, 10. ožujak 2019. i 8. ožujka 2020. godine iz program Društva za Istru. Projekt je realiziran u suradnji Antonom Celićem, biskupom, mons. Ivanom Milovanom i svećenicima župa obuhvaćenih projektom, kao i ljudima s područja Istre koji nastoje da se prema svim žrtvama s dužnim poštovanjem odnosimo.
Završni dio realizacije, 22. i 23. kolovoza 2020. godine
Usklopu projekta Društva (prvotno planirano za 25. i 26. travnja 2020….) „Spomen na žrtve Istre – grobište Tupljak“, povodom Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima (23. kolovoz ), uz 73. godišnjicu mučeničke smrti vlč. Miroslava Bulešića (Čabrunići, župa Svetivinčenat, 13. 05. 1920. + 24. 08. 1947, Lanišće, na blagdan sv. Bartola)
Realizirani program – subota 22. kolovoza 2020.
1. Grobište Tupljak – polaganja vijenaca i paljenje svijeća –
Prvo je položen vijenac Ministarstva hrvatskih branitelja, a potom i organizatora hodočašća Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina, u kojem je 20. rujna 2000. godine Društvo i osnovano, poslije ukidanja Saborske komisije za utvrđivanja žrtava Drugog svjetskog rata i poraća.
Predsjednik Društva Franjo Talan prvo je zahvalio biskupu mons. Ivanu Milovanu, na pomoći oko realizacije projekta i gospodinu Antonu Celiću, predsjedniku povjerenstva Društva za Istru, a potom je nazočne pozdravio i u ime potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra Ministarstva hrvatskih branitelja Tome Medveda nakon čega je prof. Lidija Vukalović, članica Društva pročitala promemoriju Ministarstva hrvatskih branitelja vezanih uz žrtve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja ( tekst promemorije je u prilogu op. Ft.). Franjo Talan, predsjednik Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina, inicijator hodočašća, član Komisije HBK-a BK Hrvatske i BiH za hrvatski martirologij i Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, zahvalio je Ministarstvu hrvatskih branitelja na svemu što čini da bi se sve žrtve ekshumirale, identificirale i na ljudski i dostojanstven način sa sprovodom pokopale. S obzirom da je u programu Ministarstva hrvatskih branitelja i „podrška“ civilnim udrugama koje njeguju sjećanje na žrtve, tako smo i mi (Društvo za obilježavanje grobišta…) pozvali gospodina ministra da nam se priključe na odavanju počasti žrtvama jama u Istri, a koje ćemo posjetiti danas i sutra. U spomen na žrtve stradale u ratovima i progonima totalitarnih režima XX stoljeća diljem Republike Hrvatske organiziraju se komemoracije, uz godišnjice stradanja, a posebno povodom Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma, pa će se tako, u nedjelju, 23. kolovoza 2020. godine, na groblju u župi Tomašica pokopati ekshumirane žrtve s tamošnjeg grobišta gdje će obred ukopa predvoditi mons. Vjekoslav Huzjak, biskup Bjelovarsko-križevački.
Nazočne hodočasnike potom je o stradanjima u Drugom svjetskom ratu i poraću na tom dijelu Istre i o žrtvama koje su život skončale u šahtu-jami, rudarskog okna Tupljak, koje je u kasnijem razdoblju zatvoreno i postavljena spomen ploča te zahvaljujući općini Pićan i oko njega podignuta betonska ograda i podalje uređeno igralište, govorio Anton Celić, povjerenik Društva za Istru, predsjednik podružnice.
U završnom dijelu komemoracije nad rudarskim oknom Tupljak, molitvu je, u prisutnosti vlč. Antuna Kolarevića, predvodio biskup u miru, mons. Ivan Milovan.
S obzirom da smo ujutro krenuli u 4 sata, a približavalo se vrijeme ručku, zaustavili smo se u Prodolu gdje smo se u restoranu Luna okrijepili te potom krenuli prema jami-grobištu Golubinčina, smještenog s lijeve strane prometnice Krnica – Rakalj.
2. Jama Golubinčina – uz cestu Krnica Rakalj
Tu smo planirali postaviti spomen križ na kojem je upisan tekst „ U spomen na žrtve 2. svjetskog rata i poraća – jama Golubinčina“, a koji smo napravili na temelju posjeta ovoj jami 13. siječnja 2020. godine . Od ceste prema jami krenuli smo u procesiji za križem, a pridružio nam se i župnik, don Graciano Živolić. S obzirom da je okoliš oko same jame zatrpan velikim količinama svakojakog, i starog i novog, otpada odustali smo od polaganja vijenca i paljenja svijeća (zbog raslinja i drveća ponijeli smo baterijske lampione op ft), a potom smo se, na jednom predjelu na kojem nije bila toliko hrpa otpada, na lokaciji između same jame i puta, za žrtve jame Golubiničina i sve stradale u ratovima i progonima totalitarnih režima pomolili.
Ivan Dino Bedrina, rodom iz obližnjeg sela Rakalj, u svjedočanstvu koje je izrekao nedaleko grobišta napomenuo je kako je jama Golubinčina u dva navrata bila mjesto stradanja ljudi, najprije u rujnu 1943. nakon kapitulacije Kraljevine Italije, te u svibnju 1945, par dana poslije svršetka 2. svjetskoga rata. O tom drugom događanju iznio je svjedočanstvo koje su mu prenijeli njegovi pokojni roditelji. „Te noći probudila ih je buka, u kojoj su se odjeci pucnjave miješali s jaucima žrtava, pretežno njemačkih vojnika. To traumatično događanje pod okriljem noći trajalo je satima. Sljedeća dva-tri dana okoliš Golubinčine bio je pod partizanskom stražom i pristup civilima nije bio dopušten. Par dana poslije toga moji roditelji pošli su poslom do svoje njive koja je u blizini te su obišli i okoliš jame. Uokolo jame trava je bila ugažena, grmlje polomljeno, okolo razbacane slike iz lisnica, istrgnute oznake činova s vojnih odora …“. Ta tema Golubinčine, kao i drugih mjesta masovnoga stradanja ljudi, dugo je bila tabu tema, obavijena velom šutnje. O temi žrtava 2. svjetskoga rata u Istri, pa i o jami Golubinčina, među ostalima istraživali su i pisali arhivist i povjesničar mons. Ivan Grah, te povjesničar Herman Buršić, rodom iz obližnje Krnice. Općenito je ohrabrujuće što se ta tema u Istri i šire sve više znanstveno istražuje te društveno i medijski aktualizira, u smislu porasta osjetljivosti za to pitanje prava žrtava i njihovih obitelji. Jer sve žrtve zločina, kao i njihove obitelji, imaju pravo na istinu, spomen i sućut. To je i smisao Europskoga dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima. Nadajmo se da će se u tom duhu dostojno urediti i okoliš jame Golubinčina, rekao je Bedrina.
Kako smo već bili na području naselja Krnica krenuli smo prema župnoj crkvi Sv. Roka, gdje nas je župnik, vlč. Graciano Živolić upoznao s poviješću crkve i župe, a predali smo mu i križ s molbom da se isti, kad se steknu „uvjeti“ postavi kod same jame-grobišta Golubinčina.
S obzirom da smo ovo hodočašće realizirali u sklopu projekta „Spomen na žrtve Istre – grobište Tupljak“, planirano za 25. i 26. travnja ove godine, a koje smo zbog „korone“ morali odgoditi htjeli smo posjetiti i Vodnjan, crkvu sv. Blaža i tamošnji Muzeju sakralne umjetnosti u kojem se nalaze, tijela svetaca i relikvije koje su također vezane uz kršenje ljudskih sloboda i progone stanovništva u ranijim razdobljima. Tako smo nakon Krnice krenuli prema Vodnjanu i pred crkvu sv. Blaža, uz koju je najviši istarski toranj, stigli oko 15,30 sati. Zahvalili smo biskupu Milovanu na pomoći i razumijevanju te pred crkvom snimili jednu zajedničku fotografiju, nakon čega nas je „preuzeo“ gospodin Miroslav Jemric i poveo kroz sve dijelove Muzeja, a u prvom dijelu upoznao nas je s poviješću crkve. Planiranih pola sata odužilo se do 17 sati nakon čega smo već polako umorni krenuli prema Puli i istoimenom hotelu kamo smo stigli oko 18 sati.
