U Lanišću predstavljena fotomonografija o beatifikaciji i Duhovni dnevnik bl. Miroslava Bulešića
U srijedu, 23. kolovoza, dan uoči 70. obljetnice mučeništva bl. Miroslava Bulešića, na Dan sjećanja na žrtve svih totalitarističkih režima, u Lanišću u župnoj crkvi, održana je svečana akademija tijekom koje su predstavljena dvije značajne knjige, fotomonografija o beatifikaciji i Duhovni dnevnik bl. Miroslava Bulešića.
U glazbenom dijelu nastupio je Župni pjevački zbor laniške Župe sv. Kancija, Kancijana i Kancijanile s dvije pjesme koje su se pjevale prije 70. godina kod slavlja svete krizme u Lanišću, te Vokalni ansambl Dulciana iz Rijeke koji se predstavio sa nekoliko maestralnih izvedbi klasične sakralne glazbe. Obraćanjima više sudionika projekata predstavljena su dva nova izdanja: monografija, te „Duhovnik dnevnik bl. Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika“.
Večer je započela premijernim prikazivanjem spota pod naslovom „Molitva“. Spot je nastao upravo za prigodu obilježavanja 70. obljetnice mučeništva Blaženika. Režiju potpisuje Elizabeta Ružić, snimanje Josip Ružić, u spotu Blaženika glumi Danijel Kirinčić, a glazbu na tekst pokojnog svećenika Izidora Poljaka (1883. – 1924.) skladao je Bruno Krajcar. Tekst Molitve pronađen je Blaženiku u džepu u trenutku mučeništva. Nakon spota pjevači laniške župe otpjevali su pjesmu „Pozdravljena Marijo“, isto onako kako se je ondje pjevala i prije 70 godina.
Na početku programa kojeg je moderirao mons. Vilim Grbac, generalni vikar biskupije, okupljenima se prigodnim pozdravom obratio porečki i pulski ordinarij mons. dr. Dražen Kutleša. On je istaknuo zahvalnost svima koji su sudjelovali u projektu glede beatifikacije, napose pokojnom mons. Vjekoslavu Milovanu i biskupu u miru Ivanu Milovanu koji su najviše doprinijeli da bi Miroslav Bulešić moga biti proglašen blaženim. O poruci koju lik Blaženika nama danas prenosi biskup je istaknuo poznatu izreku „Moja osveta je oprost.“ Time nas poziva da i mi u svojim obiteljima oprostimo jedni drugima da bi mogli krenuti naprijed, no jednako je tako i u društvu općenito potrebno praštati. Bl. Miroslav Bulešić je uvijek tražio Istinu, za nju je dao i život, on i nas danas poziva da slijedimo Istinu, koja je u biblijskom smislu podudaranje razuma i srca, a sve u podložnosti pred Bogom. Ako tako budemo činili ići ćemo putem kojim je išao bl. Miroslav Bulešić, zaključio je ordinarij.
O monografiji s beatifikacije bl. Miroslava iz pulske Arene s naslovom „Blaženi Miroslav Bulešić, beatifikacija“ govorili su njezin tehnički urednik David Ivić i urednik izdanja preč. Sergije Jelenić. Ivić je na početku kratko predstavio spot kojim je započeo program, a potom se osvrnuo na tehničke aspekte ne samo realizacije samog izdanja već i na brojne pojedinosti o kojima treba voditi računa i kod samog fotografiranja takvih događaja, iznio je podatak su je na dan beatifikacije četiri fotografa čije se slike nalaze u monografiji napravili više od 6000 fotografija. Predstavio je impressum knjige te izrazio zadovoljstvo što je mogao sudjelovati u realizaciji toga projekta.
Preč. Sergije Jelenić, kancelar i ekonom biskupije, glavni urednik izdanja u svome je obraćanju ukratko podsjetio na odvijanje procesa kauze beatifikacije te na velebni događaj proglašenja blaženim u pulskoj Areni, citiravši pritom ordinarija Kutlešu koji je tada rekao „Uzdizanjem svećenika Katoličke Crkve u Hrvatskoj u razdoblju za vrijeme i nakon II. svjetskog rata na čast Oltara, znači ujedno priznanje svim žrtvama i mučenicima iz fašističkog, nacističkog i komunističkog režima u Istri.“
Knjiga donosi i kratak životopis novog Blaženika koji prikazuje životni put i pripravu na svećeništvo mladog Miroslava u teškim i neizvjesnim ratnim godinama. I njegovo svećeničko djelovanje u povjerenim mu župama bilo je obilježeno mnogim progonstvima, prijetnjama, iako je on činio svima dobro, istaknuo je preč. Jelenić te zaključio – neka ova fotomonografija bude poticaj svakom dobronamjernom čovjeku, vjerniku da u životu treba uvijek činiti dobro, pa makar se zbog toga moralo i trpjeti, jer samo dobro ima budućnost, život.
O Duhovnom dnevniku govorili su: vlč. mr. Ilija Jakovljević, priređivač i vicepostulator, mons. Ivan Milovan, biskup u miru i vlč. dr. Josip Grbac.
Vlč. Ilija Jakovljević je nakon zahvala suradnicima ukratko predstavio knjigu koja se sastoji od uvodnih misli i kratkog presjeka života bl. Miroslava Bulešića od početka intelektualne i duhovne formacije u Rimu, priprave na svete redove, župničke službe u Baderni i Kanfanaru, službe podravnatelja u pazinskom Sjemeništu, tajnika Zbora svećenika sv. Pavla za Istru, komunističkih progona te svjedočanstava i zapisa o Blaženikovu životu odmah nakon mučeništva u Lanišću. Potom je pobliže iznio sadržaj svakog pojedinog poglavlja, njih 5, koja čitatelja vode kroz posljednje godine prerano prekinutog života Blaženika, uz napomenu da treba razlikovati zapise iz Duhovnog dnevnika i one, u posljednjim poglavljima, koji su preuzeti iz kronika župa gdje je Blaženik djelovao. Prvo poglavlje sadrži zapise duhovne priprave na svete redove; s četiri naslova: duhovne vježbe za subđakonat, đakonat, akademska godina 1942.-43., te duhovne vježbe za prezbiterat. Drugo poglavlje, naslova „Župa Baderna – pastoralni izazovi mladog svećenika“ sastoji se od dvaju Blaženikovih različitih zapisa: iz Duhovnog dnevnika te Dnevnika župe Baderna. Treće poglavlje, „Duhovni preporod župe Kanfanar“ donosi zapise o njegovim izvanrednim pastoralnim uspjesima u Kanfanaru, došavši na mjesto župnika kojeg je njemačka vojska objesila, Bulešić je uspio doslovno preporoditi duhovni život župe. Četvrto poglavlje naziva „Podravnatelj pazinskog sjemeništa“ donosi Blaženikove zapise iz vremena kada je obnašao tu dužnost, gdje je inzistirao na ne samo intelektualnoj već nadasve duhovnoj formaciji sjemeništaraca. Peto poglavlje donosi kroniku župe Badrena, teško stanje na koje je naišao došavši u župu, poteškoće na koje je nailazio zbog stava komunističkih vlasti prema svećenicima, upravo je ondje zapisao svoju najpoznatiju rečenicu: „Moja osveta je oprost.“ To je poruka Crkve svima onima koji su desetljećima u Istri progonili vjernike, svećenike i Crkvu. Mi Vam praštamo, jer naša snaga je Euharistija i Gospa, kako kaže bl. Miroslav, zaključio je vlč. Jakovljević.
Ovaj Duhovni dnevnik nije još jedna knjiga o bl. Miroslavu Bulešiću već je to izraz njegove duše, njegovi intimni zapisi, razmatranja, životne odluke, zazivi, molitve i vapaji, rekao je biskup Milovan na početku svoga obraćanja. On nije pisao dnevnik za druge već, poput sv. Augustina, kao izraz svoje duše pred Bogom. To je knjiga koja najviše i najintimnije govori o Blaženiku. Tu se zrcali kao u bistroj vodi njegova duša, srce, stajališta, želje, odluke i muke. Biskup je ukratko iznio glavne smjernice koje se o Blaženiku mogu iščitati iz Duhovnoga dnevnika. Kao najeklatantniju karakteristiku Miroslavove duše koja se iščitava iz Dnevnika mons. Milovan je istaknuo Miroslavovo predanje Bogu, jer to je za njega bilo živjeti svoje svećeništvo. Već je pokojni mons. Ivan Pavić, kao njegov vjeroučitelj u Juršićima, kod dječaka Miroslava primjećivao posebnu nadarenost za duhovno, a godinama kasnije, u kojima je Miroslav marljivo gradio svoju duhovnost, umirovljeni tršćansko-koparski biksup Fogar će o mladome kandidatu za svećeništvo Miroslavu, kojeg je susreo u Rimu, zapisati mišljenje kao o budućem istarskom biskupu. Stranice Dnevnika svjedoče kako Miroslav intenzivno živi svoju vjeru i svagdanje predanje Bogu, vrlo doživljajno opisuje primanje svetih redova, te obljetnice istih. Njegova pokretačka snaga za svakodnevni život je upravo njegova stalna povezanost s Bogom kroz misu, molitvu, euharistijsko klanjanje i moljenje krunice. Stranice dnevnika svjedoče o njegovoj stalnoj povezanosti s Bogom Ocem milosrđa i dobrote, svjedoče o vjeri u Njegovu Providnost i predanje sve do zadnjih riječi „Isuse primi moju dušu“. Bog mu je bio prijatelj, zaštitnik, snaga te smisao život i zalaganja. Njegova se duša s godinama sve više suobličuje Isusovoj riječi „Moja je hrana vršiti Volju očevu“. O tome svjedoče i gesla koja je birao, za prigodu oblačenja talara sa 16 godina „Bog moj si ti, u rukama tvojim sudbina je moja“ te za mladu misu geslo „Dođi kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja.“ On svoje predanje Bogu pokazuje i svagdanjom praksom. Bio je zaljubljen u svoje svećeništvo, upravo kao služenje Bogu i narodu, on ga je živio u stalnom zaletu. Svoje je svećeništvo živio kao vjerno, zauzeto, dosljedno i neustrašivo služenje Bogu i narodu. Biskup se napose osvrnuo na ljubav s kojom je Blaženik djelovao na župama koje su mu bile povjerene. Kao treću karakteristiku Miroslavovog duhovnoga života biskup je istaknuo Blaženikovu marijansku pobožnost, te pojedine podudarnosti sa marijanskim blagdanima koje su obilježile njegov život ali i primjerice, prijenos posmrtnih ostataka, 11 godina nakon smrti, na njegov rođendan, na blagdan Gospe Fatimske, sa laniškog groblja u Svetvinčenat, pa je UDBA, odobrivši to za taj da, postupila po savjetu Majke Božje, našalio se je biskup.
Vlč. dr. Josip Grbac napomenuo je nekoliko stvari na koje bi čitatelji Dnevnika trebali obratiti pozornost. Istaknuo je kako se nema Bulešićevo dopuštenje za objaviti Dnevnik, te da je objavljivanje takvih intimnih zapisa uvijek problematično. U duhovnome dnevniku isprepliću se emocije, sumnje, druge osobe s kojima se je susretao, pitanje vjere, morala, smisla i besmisla života, poslanja. Duhovni dnevnik govori i o napastima s kojima se je susretao, no postoji uzrečica da Sotona napada dobre, jer one druge ne treba. Vlč. Grbac je spomenuo, na primjer, šok koji je izazvalo objavljivanje duhovnog dnevnika Majke Terezije, „Tamna noć vjere“, zbog dubokih sumnji koje je zapisala. Nadalje, čovjek u duhovnome dnevniku izgovara prosudbe o drugim ljudima koje ne moraju uvijek biti objektivne, pa to može predstavljati moralno pitanje kod objavljivanja duhovnog dnevnika neke osobe. Bulešić si dopušta dobronamjernu kritiku nekih članova obitelji. No, bitno je napomenuti, da je prvi i jedini sugovornik Bulešićev u Duhovnome dnevniku upravo Bog, istaknuo je dr. Grbac. Njegov Duhovni dnevnik njegova je teologija, duhovnost, poimanje vjere i kršćanskog savršenstva. Zbog vremena u kojem je pisan, i odraza nekih značajki koje su karakterizirali teologiju toga vremena, ovaj će se dnevnik čitateljima možda činiti zastarjelim. Bulešić svijet vidi očnima evanđelista Ivana, za kojega je svijet prostor zla i napasti, koji čovjeka ograničava u njegovom napredovanju prema Spasenju. U Bulešićevim je zapisima potrebno razlikovati pojam svijet od pojma čovjek, koji kao da su u nekakvoj oprečnosti. To je viđenje svijeta jedne klasične teologije prije II. vatikanskog sabora. Tada još nije bila u kršćansko razmišljanje prodrla jedna pozitivna vizija svijeta koju nudi II. vatikanski sabor, koji je u toj pozitivnoj viziji svijeta pretjerao, rekoa je vlč. Grbac. Zbog takve vizije svijeta Bulešić često citira sv. Augustina, koji je dijeleći ovozemno i onozemno pao u herezu, prema kojem bi se savršenstvo kršćanina sastojalo u trajnom nijekanju ovoga svijeta koji na sprječava na putu prema Bogu. Bulešić ne ide tako daleko ali jedna od njegovih misli vodilja je relativiziranje svega ovozemnoga na putu prema Bogu. „Izgubivši sve zemaljsko dobit ću po tebi sve vremenito. Još se nalazim u poteškoćama, još nisam sasvim odstranio svoje srce od zemaljština, od stvorova, ali po Tvojoj pomoći uvjeren sam da ću doći do toga“, citirao je vlč. Grbac Blaženika naglasivši njegov eshatološki pogled na svijet. Dr. Grbac je napomenuo propust Drugog vatikanskog sabora u nedovoljnom uvažavanju pojma grijeha, te nedovoljnu razradu onoga što će biti poslije, a upravo su te dvije misli ključ shvaćanja vjere i morala kod Miroslava Bulešića. Taj Duhovni dnevnik može d se preporučiti svima, a napose onima koji se teško koncentriraju na ono što izgovaraju dok mole, rekao je vlč. Grbac podsjetivši da je molitva razgovor s Bogom. Bulešićeva molitva izražava nadasve bezuvjetno prihvaćanja volje Božje. Kao napose bitno vlč. Grbac je istaknuo poglavlje koje govori o Blaženikovoj pripravi na primanje svećeničkog reda, gdje on sagledava iskreno svoje dobre i loše strane, tako bi, naglasio je vlč. Grbac, trebao učiniti svatko tko se priprema za svećeništvo. Bulešić kao najveću krepost vidi poniznost, a najveće probleme vidi u svojoj oholosti, te je glavnina molitve usmjerena upravo na postizanje poniznosti. Ovaj Blaženikov duhovni dnevnik najbolje oslikava razloge zašto je on zaslužio čast oltara, zaključio je vlč. Grbac.
Nakon predstavljanja knjiga pozvani su da se pokažu krizmanici koji su primili sakrament sv. Potvrde 24. kolovoza 1947. te im je biskup Kutleša knjige koje su netom predstavljene.
Prije i poslije akademije svi okupljeni su mogli obići župnu kuću i pogledati mjesto ubojstva bl. Miroslava gdje je postavljena prigodna tematska izložba fotografija. Svečanoj akademiji je osim biskupa, svećenika, načelnice Općine Lanišće Roberte Medica i domaćih župljana sudjelovao i lijepi broj vjernika iz svih dijelova Istre.
Na druženju koje je upriličeno nakon predstavljanja načelnica Medica je biskupima i predstavljačima poklonila umjetnički crtež portret Blaženika, djelo jedne lokalne umjetnice. (G. Krizman)
