Novo izdanje izložbe “Hrvatski sveci i blaženici”, koju je ove godine realizirala akademska umjetnica Iris Mihatov Miočić, nakon nedavne inauguracije u Križevcima, u prvoj etapi hoda po hrvatskim gradovima, predstavljeno je istarskoj publici, u Kapitularnoj dvorani pulskog Franjevačkog samostana sv. Franje Asiškog, u utorak, 7. lipnja 2022. godine. To je četvrti put da izložba na temu hrvatskih Božjih ugodnika dolazi u Pulu, a dio je velikog istoimenog projekta koji već četrnaestu godinu svekoliku hrvatsku javnost podsjeća na neprocjenjivo duhovno bogatstvo koje naš narod ima u svojim Božjim ugodnicima. O izložbi su tom prigodom govorili: gvardijan tog samostana dr. sc. p. Đuro Hontić, rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa iz Karlovca mons. mr. sc. Antun Sente ml., predsjednica Udruge za promicanje znamenitih Križevčana “Dr. Stjepan Kranjčić” dr. sc. Tanja Baran, likovni kritičar Stanko Špoljarić, prof. te autorica, akademska umjetnica Iris Mihatov Miočić.
Nakon glazbenog uvoda pjesmom „Josipu Presvetom Zaručniku“, koju je na stihove Daniela Načinovića uglazbio i ovom prigodom izveo akademski glazbenik Bruno Krajcar, okupljenima se obratio domaćin p. Đuro Hontić. On je započeo kratkim predstavljanjem samostana, kojeg je, prema pobožnoj legendi, osnovao sv. Antun Padovanski 1227. godine. Napomenuo je da je u toj Kapitularnoj dvorani bila kapelica jer se tu nalazi sačuvani dio mozaika iz II. stoljeća gdje je bila krstionica i crkva sv. Ivana Krstitelja. Otvorenju izložbe je potom prigodno posvetio riječi sv. Ignacija Antiohijskog iz Poslanice Rimljanima u kojima govori o apsolutnoj važnosti sjedinjavanja s Kristom, iznad svih zemaljskih časti. Naglasio je da se te riječi odnose na sve Božje ugodnike koji su obuhvaćeni tom izložbom. “Ove bi slike trebale sve posjetitelje izložbe potaknuti na čežnju za Bogom”, zaključio je gvardijan.
Mons. Antun Sente je na početku svog obraćanja podsjetio na razna životna postignuća koja su nazočni suradnici na tom projektu postigli od otvaranja prošlogodišnje izložbe. „Prisutnost Boga i zagovor svetaca omogućavaju nam da u našoj svakodnevnici možemo stvarati divna djela i da možemo dalje trajati.“ Nadalje je napomenuo da će 14. lipnja biti u Rijeci otvorenje izložbe koja je prošle godine u istom periodu predstavljena u Puli, autorice Karin Grenz, istaknuvši time ujedno da izložbama „Hrvatski sveci i blaženici“ nije dovoljna godina dana za posjetiti sve gradove koji traže da neko vrijeme bude postavljena u njihovim galerijskim prostorima. „Time spoznajemo da hrvatski sveci i blaženici postaju brend. To su ljudi koji se za vrijeme svog života nikad nisu žalili već su uspijevali ljudima davati nadu te njihov pogled usmjeravati na Boga“, zaključio je mons. Sente.
Dr. sc. Tanja Baran je prikazala 14-godišnju povijest projekta „Dani hrvatskih svetaca i blaženika“. „Sve je započelo zbog nekadašnjeg križevačkog župnika dr. Stjepana Kranjčića, na glasu svetosti kojeg je stekao za 16 godina župničke službe U Križevcima. Inicijativom križevačkih vjernika laika 2007. je osnovana Udruga za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“. Baveći se prvih godinu dana njegovom medijskom promidžbom uvidjelo se da nedostaje jedna manifestacija koja bi na sustavan i kontinuiran način promicala Božje ugodnike iz hrvatskoga naroda, te su tako pokrenute 3 manifestacije: „Dani Hrvatskih svetaca i blaženika“, koja je ove godine održana 14. put, nacionalni natječaj za književnost protkani kršćanskim vrednotama za odrasle i isti takav natječaj za djecu osnovnih škola.” Osvrnula se potom na sv. Marka Križevčanina kojeg su Križevčani dobili 1995 „na dar“, jer su kauzu iznijeli slovački i mađarski isusovci, zemlje u kojima je djelovao i poginuo. “Svjesni nedostataka u poznavanju i štovanju hrvatskih svetaca i blaženika rodila se ideja da se osmisli projekt njihova štovanja liturgijom i kulturnim programima. Zato su 2009. pokrenuti „Dani hrvatskih svetaca i blaženika““, pojasnila je Baran. Prve Dane hrvatskih svetaca i blaženika u Križevcima je otvorio upravo sadašnji gvardijan pulskog samostana sv. Franje, p. Đuro Hontić, koji je tada bio Provincijal franjevaca konventualaca. Istaknula je da je prof. Špoljarić u organizaciji prisutan, zajedno s njom u tome od samog početka. „Prvih deset godina je projekt realiziran zajedno s Laudatom galerijom, a prije četiri godine organizaciju preuzima mons. Antun Sente ml. čime je projekt dobio novi, uspješniji zamah“, istaknula ja dr. Baran te je nadodala da Kranjčić još nije dobio kauzu, ali se zbog učinjenog zasigurno zadovoljno smiješi s Neba.
Prof. Špoljarić je istaknuo da prikazivanje svetaca i blaženika i slugu Božjih iziskuje odgovornost i vjernički pristup. “Riječ je o emocionalnom slikarstvu, o duhovnom slikarstvu, o sakralnom slikarstvu. Neovisno o tome kojoj stilistici umjetnik pripada bez te meditativne note djela ne bi imala tu slojevitost i upućenost ka transcendentalnom koju sveci i blaženici nose. Autorica je za svoj slikarski izraz odabrala varijantu realističkog pristupa, realizma koji nadilazi činjenično. Ona kada slika svece i blaženike uspostavlja dijalog s njima, nastoji razumjeti što pojedine osobe iz bliže i dalje povijesti znače, a koje su dio hrvatskog identiteta. Te moralne vertikale traže različite interpretacije, njihova fizička osnova je ipak samo nukleus oko kojega će slika rasti. Autorica donosi ugođajnost spuštenoga Neba na zemlju. Portreti svetaca su jedna vid komunikacije s Nebom. Autorica je uspjela donijeti sadržajnu slojevitost u detaljima lica, draperije, stava; kod portreta je bitna sličnost, no kod svetaca je najbitnije da gledajući sliku uđemo u nutarnji sloj, osjetimo nutrinu, to je kod svetaca posebno važno, da osjetimo dubinu i duhovnost osobe. Autorica je uspjela kod jedne tematike koja je sklona shematiziranju donijeti dinamiku. Kroz njezino slikarsko traženje događalo se jedno neprekidno produbljivanje”, istaknuo je prof. Špoljarić. Govoreći o 14 godina te manifestacije rekao je kako hrvatski umjetnici imaju tu snagu za iznijeti likove božjih ugodnika s njihovim duhovnim komponentama. „Iris Mihatov Miočić dosljednom slikarskom opisnošću, preciznom izvedbom detalja, osmišljava svaki portret, neovisno radi li se o osobi izuzetne snage vjere i življenja u posljednjih sto godina, ili onima koji su život posvetili slavi Božjoj u vremenu udaljenom od nas i više stoljeća. Razumljivo saznanja, što se tiče njihovog fizičkog izgleda, su različita, no Iris Miočić veće ili manje stupnjeve činjeničnog izjednačava uvjerljivim unašanjem duhovnosti, gdje objektivno nemjerljivo u njenoj interpretaciji postaje slikarska stvarnost. Svi portreti tako nose ozračje sakralnosti, dubinu misanosti koja krasi svece i blaženike, prenijete i na samu umjetnicu. To su pravi dijalozi s izmjenom poruka i slikarskog predanja. A neosporna vještina izvedbe, bez gubljenja u praznom virtuozitetu, izvanjska je nužnost i za tvarnost izgleda portreta, i onaj ljepote duše. Iris Miočić promatra i doživljava ljude koji su dar vjere primili bez ikakve zadrške, te postali i sami dar i primjer hrvatskom vjerničkom puku, i po svojoj osobnosti, žrtvi i djelovanju u ime Božje“ istaknuto je između ostalog u ekspertizi pro. Špoljarića u katalogu koji prat izložbu.
Autorica je na početku svog obraćanja istaknula da je portrete stvarala u životnom prostoru svoje obitelji, te su tako na neki način bili prisutni u svakom trenutku njezine svakodnevice. Time su posvećivali nju i cijelu obitelj. Tijekom rada je osjećala živu prisutnost svetaca i blaženika. Odala je da je na početku radila i na više portreta istovremeno. „Kroz te mjesece rada osjećala sam da sam dobila velike nebeske prijatelje“, rekla je. „Svjesna toga šti su oni činili za života meni je poticaj i nadahnuće da kad služimo Gospodinu to činimo bez nekog napora. Njihova ljubav prema Bogu je zaista zarazna“, rekla je slikarica i napomenula da je postala je svjesna da sve što čini treba činiti iz ljubavi prema Bogu.
Izložbu je otvorenom proglasila dr. Baran.
Glazbeni obol događaju, izborom pjesama posvećenih hrvatskim Božjim ugodnicima, dao je glazbenik Bruno Krajcar, osim uvodne sv. Josipu otpjevao je još pjesmu sv. Leopoldu te na kraju „Palmina grano“ posvećenu bl. Miroslavu Bulešiću. Program je moderirala voditeljica Tiskovnog ureda Porečke i Pulske biskupije Gordana Krizman.
Izložba će u tom pulskom samostanu ostati do kraja srpnja ove godine.
Uslijedilo je misno slavlje u samostanskoj crkvi, koje je predvodio mons. Sente uz koncelebraciju franjevaca iz tog samostana.
(Txt: G. Krizman, Foto: C. Marinić )
