Neposredno nakon rata, komunisti su u Istri pojačali bezbožnu propagandu i počeli su javno napadati Crkvu i Svetu Stolicu, optužujući je da stoji u službi talijanske nacionalističke politike. Bulešić je, na blagdan Svetih apostola Petra i Pavla 1945., održao homiliju u kojoj je opisao posebnu ulogu Prvaka apostolskog, koja i sada traje a sastoji se u služenju cijeloj Crkvi.
„Sv. Petar stanovao je u Rimu, gdje je prolio i svoju krv za vjeru u Krista. Ali on nije umro, već živi u nasljednicima. Povijest nas povezuje s prvim Papom Petrom i dokazuje nam da je Papa u Rimu nasljednik Svetoga Petra, [da je] On namjesnik Kristov i Glavar Crkve Kristove… Mi poput dobre djece pustimo se voditi od majke Crkve i tako ćemo postići svoj cilj. – Kad se govori o Rimu, govori se o središtu Katoličke Crkve, koja je po cijelom svijetu raširena, a nipošto se ne govori o Rimu… kao glavnom gradu Italije. To nije naša briga. Isto tako naša pripadnost Katoličkoj rimskoj Crkvi ne smeta nama da se mi nacionalno razvijamo i ne prisiljava nas da mi pripadamo pod jednu ili drugu državu. Crkva je mati za sve, bez ikakve razlike. Isto tako, kad se govori o Papi, namjerava se govoriti o njemu kao glavaru Crkve, a ne o jednom Talijanu. Papa je jednak za sve, pače više se brine za one narode koji su više udaljeni od Crkve, da se i oni u nju udruže…“