Desetljećima hrvatski puk hodočasti od Lanišća do Svetvinčenta na grob istarskog Stepinca, sluge Božjeg Miroslava Bulešića, „dobrog i idealnog svećenika“, kako ga je nazvao sam bl. Alojzije Stepinac. Najveći hodočasnik među Hrvatima bio je, 24. kolovoza 1997. godine, Stepinčev nasljednik, omiljeni i veliki hrvatski kardinal Franjo Kuharić. Po prvi put jedan zagrebački nadbiskup hodočasti na grob istarskog mučenika i u tom svečanom času, na prepunom trgu u Svetvinčentu, ističe da su život i smrt Miroslava Bulešića nadahnuti „istim duhom kojim je disao, vjerovao i živio sluga Božji Alojzije Stepinac. Isti duh, ista vjera.“
Nakon pedeset godina od mučeništva, hrvatski kardinal odaje najveće priznanje Bulešiću stavljajući ga uz bok bl. Stepincu, najvećem svjedoku vjere u 20. stoljeću na hrvatskom tlu. Ova dva hrvatska velikana ispovijedaju uskrsnu vjeru prve Crkve, vjeru da je Isus Krist bio raspet, umro i uskrsnuo. Ispovijedajući ovu vjeru, Stepinac i Bulešić, poput apostola i mučenika Crkve, spremno prihvaćaju mučeništvo iz ljubavi prema Bogu i Crkvi. Njihova vjera, spremnost na mučeništvo, prožeta je ljubavlju, ne samo prema Bogu nego u času svoje smrti praštaju svojim mučiteljima i to ih čini istinskim kršćanskim mučenicima i najvećim svjedocima vjere. Kardinal Kuharić, nakon misnog slavlja u Svetvinčentu, piše porečkom i pulskom biskupu Antunu Bogetiću: „Dragi oče biskupe! (…) Ja vam zahvaljujem za Vaš poziv bez kojeg ne bih došao u Svetvinčenat niti tako upoznao tog svetog mučenika.“ Kardinalove riječi „sveti mučenik“ samo su potvrdile onu vjeru istarskih Hrvata u svetost života i mučeničke smrti Miroslava Bulešića te teološku opravdanost hodočašća i molitve na Bulešićev grob. Mučenička je smrt najveće svjedočanstvo vjere, ona oplemenjuje svakoga tko dolazi u dodir s mučenikom. Na grobu mučenika prigibamo svoja koljena i pogled vjere usmjerujemo prema Bogu. Biti tjelesno blizak mučeniku znači duhovno biti bliži Bogu jer doticaj sa svetim uvodi nas u svetost i čini dionicima svetoga. Ono što je Stepinčev grob u zagrebačkoj katedrali, to je danas Bulešićev grob u župnoj crkvi u Svetvinčentu. Kardinal Kuharić svjedoči: „Što je sluga Božji Stepinac za cijelu Crkvu u Hrvata, to može biti sluga Božji Bulešić za Crkvu u Istri, a i šire. Divan svećenički lik koji može suvremenim mladim svećenicima biti privlačan i jasan primjer i uzor.“ Ove riječi dobit će svoju puninu nakon deset godina kad će 2007. godine hrvatski biskupi i svećenici hodočastiti na Bulešićev grob te iz Bulešićeva svećeništva crpsti snagu za vlastito svećeništvo. Mučeničku Crkvu u hrvatskom narodu u 20. stoljeću predvodi bl. Alojzije Stepinac uz brojnu braću i sestre u vjeri, među kojima je u Istri među prvima sluga Božji Miroslav Bulešić uz bl. Francesca Bonifacija, župnika iz Krasice. Kardinal Kuharić piše: „Mučeništvo Miroslava Bulešića i njegov svećenički život kristalno su jasni.“ Jasnoća se mučeništva odlikuje u duhovnoj pripravi za taj uzvišeni čin: spremno dočekati taj čas i u tom času uskliknuti: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ Tako umiru kršćanski mučenici i zato jesu duhovni „magnet“ koji vjernika, ali i sve ljude dobre volje, privlače Bogu. Molitva na mučeničkom grobu biva najuslišanija jer sam nas mučenik zagovora pred Božjim prijestoljem. Svjedoci smo mnogih uslišanja koja su vjernici zadobili na grobu bl. Alojzija Stepinca, ali i sluge Božjeg Miroslava Bulešića. Razmišljajući kamo poći na Uskrsni ponedjeljak ili u uskrsnom tjednu, učiniti Emaus kako su to činili naši stari, samo se po sebi nameće rješenje: hodočastiti na grob mučenika, na grob Miroslava Bulešića, poput onih svetih žena koje su išle na Isusov grob. Kardinal Kuharić, promatrajući lik bl. Stepinca i Bulešića, svjedoči da se istinsko svećeništvo temelji i živi na Božjim izvorima, jer Bog je taj koji je u svoju svećeničku službu pozvao Stepinca i Bulešića, a ne na ljudskoj mudrosti. „Svećenik koji živi svoj poziv revno, zauzeto, čisto i velikodušno, ′žudeći za mučeništvom′, nema nikakve sumnje u svoj identitet i nije mu potrebno taj identitet otkrivati u nekoj sociologiji ili čak psihoanalizi. U Bulešićevu životu sve je kristalno jasno što je mislio o svećeništvu i kako ga je živio. Jasno je i to da se autentično svećeništvo može živjeti samo na Božjim izvorima, a ne na ljudskoj psihoanalizi“, piše kardinal Kuharić. Danas nakon 15 godina od slavlja u Svetvinčentu, Crkva u Istri duhovno se priprema za novo slavlje, kad će i svečano doći glas iz svetoga grada Rima, kad će Kristov namjesnik na zemlji, naš Sveti Otac, papa Benedikt XVI., svečano proglasiti Bulešića blaženikom. U iščekivanju tog dana, najznačajnijeg dana za vjernike u Istri, Crkva u Istri duhovno se priprema za taj čas. U tom događaju gledamo konačni izlazak iz zagrljaja komunizma u Istri i ulazak u „obećanu zemlju“, koju su nagoviještali bl. Stepinac i Bulešić, a u koju nas je uveo hrvatski Mojsije, kardinal Franjo Kuharić.
Objavljeno: Ladonja, travanj, 2012.