Za razliku od 26. kolovoza 1947. kada ni jedan vlak nije stajao od Pule do Lupoglava kako bi se onemogućio dolazak na sprovod Miroslava Bulešića u Lanišće, vlakovi će 28. rujna 2013. na dan njegove beatifikacije stajati na svim stanicama od Buzeta do Pule i ukrcavati hodočasnike iz mnogih istarskih župa.
Sigurno je svatko od nas barem jednom u životu doživio da autobus ili vlak kojeg s nestrpljenjem očekuje prođe kraj njega i ne stane. Posebno nam se takvi događaji urežu u sjećanje kada je cilj našeg putovanja posjet dragom prijatelju, zaručnici, bolesnom članu obitelj, potrebitom naše blizine. Osjećaje nevjerice, bunta, razočarenja i ljutnje koji su nam svima u tim situacijama poznati proživjeli su, vjerojatno i s jačim intenzitetom, štovatelji Miroslava Bulešića koji su htjeli na njegov sprovod te daleke 1947. godine, ali im je to bilo uskraćeno. Tadašnje vlasti su naime zabranile da se Miroslav Bulešić pokopa u rodnom Svetvinčentu. Odlučile su da on bude pokopan na samom sjeveru Istre, na proplancima Ćićarije, u Lanišću, daleko od njegove obitelji. Također, zabranili su da vlakovi koji su tada jedini prometno spajali sjever i jug Istre, staju na stanicama od Pule do Lupoglava, jer su znali da će na sprovod htjeti mnogi Mirovi štovatelji iz njegovog rodnog Svetvinčenta, iz Kanfanara gdje je bio župnik, iz Pazina gdje je bio profesor. Mnogi su na stanicama čekali vlak koji će ih odvesti do Lupoglava i približiti ih mjestu sprovoda njihovog don Mira. Vlak je naime došao i prošao. Bez da stane. Ne zaustavljanje vlaka obrazloženo je tehničkim problemima. Htjelo se zataškati vijest o njegovoj mučeničkoj smrti. Htjelo se sakriti istinu. Ali je ona, sačuvana u srcima dobrih ljudi, došla do nas.
Zanimljivo je kako se često obistini Pavlova rečenica. „Bog sve okreće na dobro, onima koji ga ljube…“ Iako je prošlo 66 godina i iako svi štovatelji Miroslava Bulešića nisu mogli na njegov sprovod i neće moći na njegovu beatifikaciju, mi danas počašćeni smo time da možemo slobodno u Pulu, kao delegati naših očeva i majka, baka i djedova. Oni su Miru htjeli dati dužnu počast u njegovoj smrti, ali nisu mogli, mi mu međutim možemo dati počast u njegovoj proslavi. Osjećaji nevjerice, bunta razočarenja i ljutnje preobrazit će se u osjećaje mira, iščekivanja i radosnog slavlja.Bog sve okreće na dobro!
Tri su vlaka koji će u subotu povezati sjever i jug Istre i vjernike dovesti u Pulu kako bi u zajedništvu s hodočasnicima iz cijele Hrvatske zahvalili Bogu što im je darovao zagovornika, jednoga od nas, Hrvata, Istranina Miroslava Bulešića. (a.c.)