1920., 13. svibnja: Miroslav Bulešić rođen je u selu Čabrunići, župa Svetvinčenat

1931., u jesen: Miroslav Bulešić je ušao u sjemenište u Kopar

1939., u lipnju: završio je gimnaziju i položio u Kopru maturalni ispit

1939., u jesen: na biskupov poziv Miroslav Bulešić pošao je na studij u Rim te se upisao na Papinsko sveučilište „Gregoriana“

1943., 11. travnja: Miroslav Bulešić primio je u Svetvinčentu svećenički red, dva tjedna potom, 25. travnja slavio je mladu misu

1943., u rujnu: biskup je poslao vlč. Bulešića na ispomoć župniku u Badernu, a od 1. studenog vlč. Miro dobio je dekret upravitelja župe

1943. – 1945.: Miroslav Bulešić je dvije godine bio upravitelj župe Baderna

1945., u jesen: premješten je na novu župu u Kanfanar

1946., od 30. ožujka do 7. travnja održao je u župi sv. misije (u Kanfanaru, Sošići i Baratu)

1946., početkom rujna: s bogoslovima i svećenicima iz Istre vlč. Miro posjećuje Zagreb i nadbiskupa Stepinca

1946., u rujnu: preuzima službu vicerektora i profesora biskupijskog sjemeništa u Pazinu

1947., u lipnju: otvoreno se usprotivio daljnjem popuštanju komunistima u vezi s „petogodišnjim planom“

1947., 19. kolovoza: nasilnici „demonstranti“ spriječili podjelu krizme u Tinjanu

1947., 23. kolovoza: Komunisti spriječili krizmu u Buzetu, no obavljena je krizma u Črnici

1947., 24. kolovoza: obavljena krizma u Lanišću; nakon mise provala nasilnika u župnu kuću, umorstvo vlč. Miroslava Bulešića i ranjavanje mons. Ukmara

1947., 26. kolovoza: popodne obavljen sprovod vlč. Bulešića u Lanišću

1947., 29. rujna – 02. listopada: održano montirano suđenje u Pazinu, osuđen vlč. Cek i suradnici

1956. 24. travnja: Biskup Dragutin Nežić pokrenuo je postupak za kanonizaciju Miroslava Bulešića, proces je ubrzo obustavljen

1958., 13. svibnja: preneseno tijelo vlč. Bulešića iz Lanišća u Svetvinčenat

1987., 24.kolovoza: u Svetvinčentu svečana proslava 40. godišnjice smrti vlč. Miroslava Bulešića

1997., 24. kolovoza: u Svetvinčentu svečana proslava 50. godišnjice smrti vlč. Miroslava Bulešića

1998., 24. kolovoza službeno imenovan novi postulator u kauzi za beatifikaciju

2000. 28. ožujka: u poreču biskup Ivan Milovan uspostavio službeno biskupijsko sudište za kauzu vlč. Bulešića

2003. 11. travnja: u Svetvinčentu svečano preneseni posmrtni ostaci vlč. Miroslava Bulešića iz grobnice na mjesnom groblju u novu grobnicu u župnoj crkvi Navještenja Marijina

2004. 11. rujna: pod presjedanjem biskupa Ivana Milovana u Poreču je zaključen biskupijski postupak za proglašenje sluge Božjega Miroslava Bulešića blaženim

2007., 26. kolovoza: u Svetvinčentu održana svečana proslava 60. obljetnice smrti Miroslava Bulešića. Uz prvo nacionalno hodočašće svećenika, slavlje je predvodio – s preko 300 svećenika i biskupa Hrvatske – kardinal Josip Bozanić

2012., 20. prosinca: papa Benedikt XVI daje Kongregaciji za kauze svetih dopuštenje da se izda dekret o mučeništvu Miroslava Bulešića

2013. 12. veljače.: objavljen je datum beatifikacije vlč. Miroslava Bulešića

2013. 28. rujna: Beatifikacija sl. B. Miroslava Bulešića u Pulskoj Areni. Slavlje je predvodio kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za kauze svetih.

ZNAČAJNIJE PROSLAVE

Pod jugoslavenskim komunističkim režimom žrtve vjerskoga progona kao što je Bulešić (i mnogi drugi ubijeni svećenici) nisu se smjele ni spomenuti u javnosti. To treba imati u vidu kada se govori o fama martyii, ili bolje o proširenosti glasa o mučeništvu. Da su svi svećenici i vjernici već od dana njegove smrti smatrali Miroslava Bulešića pravim mučenikom, o tome nema nikakve sumnje; tako da je stari nadbiskup Josip Pavlišić, u prilikom svjedočenja, upitan postoji li u narodu glas o „svetosti“ i „mučeništvu“ Sluge Božjega, odgovorio kako je to „logično i neupitno... U svijesti katoličkih vjernika on je, bez ikakve dvojbe, bio mučenik.“

Grob pokojnog Bulešića u Lanišću „postao je odmah mjesto molitve, a to je ostalo i do danas“; za njega su se skrbile pobožne osobe ovoga mjesta. Na njegovu je grobu bilo uvijek svježega cvijeća, a kad bi ga komunisti oskvrnuli, narod bi ga ponovno dovodio ured.

Mnogi od njegovih prijatelja pobožno su čuvali komadiće njegova ruha (neki i komadiće s tragovima njegove krvi).

Njegova majka i druga najbliža rodbina dolazili su, kroz više godina, barem jedanput mjesečno na njegov grob. Njihove opetovane molbe da smiju prenijeti tijelo dragoga pokojnika u župu Svetvinčenat ostajale su bez odgovora. Napokon su komunističke vlasti to dopustile 1958., ali uz uvjet da se to obavi posve privatno. Točno su odredili i datum, 13. svibnja 1958., vjerojatno ne primijetivši da je toga dana bio njegov 38. rođendan (i godišnjica prvog ukazanja Majke Božje u Fatimi). – Majka Miroslava Bulešića je 20 dana kasnije (2.lipnja) smireno umrla.

Ni nad njegovim grobom u rodnoj župi nije bilo njegova imena. Tek je godine 1973. na grob postavljen brončani medaljon s njegovim likom i natpisom: „Svećenik Miroslav Bulešić, mučenik 1920-1947“. Njegovi su prijatelji prigodice dolazili pomoliti se kraj groba, gdje je uvijek bilo cvijeća.

40. obljetnica smrti Miroslava Bulešića 24. kolovoza 1987.

Prigodom 40. obljetnice Bulešićeve smrti, 24. kolovoza 1987., istarski su svećenici s nadbiskupom Josipom Pavlišićem i biskupom Antunom Bogetićem priredili javnu komemoraciju događaja i postavili nadgrobnu ploču s ovim natpisom:
OVDJE ČEKA USKRSNUĆE MIROSLAV BULEŠIĆ
SVEĆENIK I SVJEDOK KRISTOV 1920 - 1947.

I ovom su prigodom vlastodršci iskazali svoje protivljenje spomenu Sluge Božjega, prigovorivši klesaru što je izradio nadgrobnu ploču.

50. obljetnica smrti Miroslava Bulešića 24. kolovoza 1997.

Nakon pada komunizma moglo se konačno javno iskazivati poštovanje prema Slugi Božjem. Od 1991. vjernici i svećenstvo Istre više su puta i na razne načine komemorirali njegovu žrtvu: u Lanišću, u Pazinu i u Svetvinčentu. Posebno svečano je proslavljena 50. obljetnica smrti, 24. kolovoza 1997., u Lanišću te na trgu ispred crkve u Svetvinčentu svečanim euharistijskim slavljem, kojemu je predsjedao nadbiskup zagrebački kardinal Franjo Kuharić, uz sudjelovanje svih biskupa Riječke crkvene pokrajine.

60. obljetnica svećeničkog ređenja Miroslava Bulešića

Prigodom 60. obljetnice svećeničkog ređenja Miroslava Bulešića, 11. travnja 2003., posmrtni ostatci Sluge Božjega svečano su preneseni s groblja u Svetvinčentu u novu grobnicu u župskoj crkvi Navještenja blažene Djevice Marije u Svetvinčentu. Uz grobnicu je na zidu postavljena ploča s ovim natpisom:
OVDJE ČEKA USKRSNUĆE SLUGA BOŽJI MIROSLAV BULEŠIĆ SVEĆENIK KRISTOV
U donjem djelu ploče stoji:
ŽRTVOVAO JE SVOJ ŽIVOT KAO SVJEDOK VJERE 24. 8. 1947.
Slijede pri dnu ploče riječi iz duhovnog dnevnika Miroslava Bulešića (22. ožujka 1944.):
„MOJ BOŽE! ...AKO ME HOĆEŠ K SEBI, EVO ME PRIPRAVNA. MOJ ŽIVOT TI SASVIM DARUJEM ZA SVOJE STADO. UZ TVOJU MILOST I AKO ME TI UČINIŠ DOSTOJNIM NE BOJIM SE MUČENIŠTVA, VEĆ GA ŽUDIM. NEKA BUDE TVOJA VOLJA“.

60. obljetnica smrti Miroslava Bulešića

60. obljetnica smrti Sluge Božjega svečano je proslavljena 24. kolovoza 2007. u Lanišću i u Svetvinčentu, uz sudjelovanje kardinala Josipa Bozanića, nadbiskupa zagrebačkog, te drugih hrvatskih i slovenskih biskupa kao i Biskupa iz Trsta. Program se odvijao u Lanišću – mjestu mučeničke smrti, gdje se molila „Molitva srednjeg časa“ a koju je predvodio kardinal Josip Bozanić, dok je nagovor imao mons. Mile Bogović. U Svetvinčentu, u rodnoj župi Sluge Božjega, slavila se euharistija predvođena kardinalom Josipom Bozanićem i koncelebrantima, nad/biskupa i svećenika iz cijele Hrvatske. Ivan Milovan je u pozivu na proslavu spomenuo kako se naša mjesna Crkva odaziva pozivu blagopokojnog pape Ivana Pavla II u Svetoj godini 2000., da „mjesne Crkve učine sve kako ne bi pustili zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo“, te kako se zbog toga naša Porečka i Pulska biskupija prisjeća mučeničke smrti Miroslava Bulešića, koju je podnio iz vjernosti Kristu i Crkvi, na krizmi u Lanišću, 24. kolovoza 1947. godine.

Svećenički dan svake godine 24. kolovoza

Od 1985. istarski svećenici, svake godine o godišnjici smrti subrata Miroslava Bulešića, 24. kolovoza, sastaju se da, zajedno s biskupom, proslave svoj „svećenički dan“ euharistijskom službom i drugim aktivnostima kulturnog i duhovnog značaja.