Miroslav Bulešić u društvu s kolegama svećenicima i vjernicimaĐakon i mučenik sv. Lovro časti se u Istri od starine, o čemu svjedoče čak četiri župe njemu posvećene (Premantura, Lovrečica, Sveti Lovreč Pazenatički i Sveti Lovreč Labinski), a brojne su i druge crkve. Vlč. Miroslav Bulešić kao župnik u Baderni imao je u neposrednom susjedstvu župu Sv. Lovreč, s kojom je bio, jamačno preko župnika, uže povezan. Iako imamo razmjerno mali broj sačuvanih Bulešićevih propovijedi, o sv. Lovri ih imamo čak šest, sve su iz 1944. i 1945. godine. Dvije su na talijanskom, a ostale na hrvatskom jeziku. Lik hrabrog đakona i mučenika sv Lovre bio je za vlč. Miroslava očito posebno inspirativan. Donosimo glavne dijelove jedne propovijedi iz 1945. godine.

Miroslav Bulešić u društvu s kolegama svećenicima i vjernicimaĐakon i mučenik sv. Lovro časti se u Istri od starine, o čemu svjedoče čak četiri župe njemu posvećene (Premantura, Lovrečica, Sveti Lovreč Pazenatički i Sveti Lovreč Labinski), a brojne su i druge crkve. Vlč. Miroslav Bulešić kao župnik u Baderni imao je u neposrednom susjedstvu župu Sv. Lovreč, s kojom je bio, jamačno preko župnika, uže povezan. Iako imamo razmjerno mali broj sačuvanih Bulešićevih propovijedi, o sv. Lovri ih imamo čak šest, sve su iz 1944. i 1945. godine. Dvije su na talijanskom, a ostale na hrvatskom jeziku. Lik hrabrog đakona i mučenika sv Lovre bio je za vlč. Miroslava očito posebno inspirativan. Donosimo glavne dijelove jedne propovijedi iz 1945. godine.

Za svetkovinu Isusovog Uzašašća 3. lipnja 1943. godine Miroslav Bulešić je zapisao u svoj ‘Duhovni dnevnik’:

“Blagdan veselja i radosti!
Vrhovni Svećenik uzašao je na nebo i sjedi ob desnu Oca, da vrši svoju svećeničku zadaću. – Isuse Svećeniče, daj da moje misli, moja djela, moje želje budu združene s Tvojima. Daj da budem svećenik, pravi svećenik, kakvim me Ti hoćeš…”

Mladi župnik u Baderni Miroslav Bulešić održao je na “11. nedjelju po Duhovima” (1944.) – negdje u kolovozu – propovijed svojim župljanima koji su pretežno bili slabije vjerski izgrađeni. Propovijed je bila o molitvi. Te se nedjelje u Markovom evanđelju čitala poznata zgoda kako je Isus svojom božanskom moći čudesno izliječio gluhog mucavca. Vlč. Miroslav je započeo svoj govor navodeći riječi evanđelista Marka:

“I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi se spona jezika te stane govoriti razgovijetno, pravo” (Mk 7,35)…

Među napisanim propovijedima sačuvan nam je list na kojemu je mladomisnik vlč. Miroslav vlastoručno zapisao naslov ‘Bijela nedjelja’ i nanizao potom misli i poruke svoje propovijedi. Čini se da je ovu propovijed, prve nedjelje nakon Mlade mise, održao u Motovunskim Novakima. Vrlo vjerojatno propovijed je održana 2. svibnja 1943. godine. Iz propovijedi izbija duboko uvjerenje govornika sazrelo u razmišljanju, studiju i molitvi, hranjeno svetopisamskim tekstovima apostola Ivana i Pavla. Evo propovijedi koju je napisao vlč. Miroslav: