Bogoslov Miroslav Bulešić, nakon završetka klasične gimnazije u Kopru, s veseljem je pomišljao na mogućnost da pođe na bogoslovske nauke u Rim, što su mu preporučivali brojni prijatelji. Tako je svećenik Ivan Pavić i pismeno zamolio biskupa u Poreču da Miroslava uputi u bogosloviju u Rim: “Radi se o odličnom mladiću, inteligentnom, otvorenom, pobožnom i dobrom…” – No poglavari Papinskog zavoda “Lombardo”, kamo su obično dolazili bogoslovi sa sjevera Italije, na biskupovu su zamolbu odgovorili kako više nemaju nijednog slobodnog mjesta… Tako je Miroslav započeo bogoslovski studij u Gorici. Ipak biskup Pederzolli dobio je malo potom pozitivan odgovor od Francuskog sjemeništa u Rimu, da će tamo rado primiti njegovog bogoslova; tako je biskup dopisom od 11. studenoga 1939. godine javio Miru neka iz Gorice prijeđe u Rim. Idućih dana on se oprostio u Gorici i krenuo prema Vječnome gradu. Sačuvano nam je pismo mladog bogoslova koje je iz Rima uputio 21. studenoga 1939. godine svom dobročinitelju svećeniku Ivanu Paviću u Motovunske Novake. Pismo prenosimo u cijelosti.

“Velečasni gospodine,
Došao sam sretno ovamo i primljen sam vrlo uljudno, bilo sa strane vlč. poglavara kao i od drugova. Sve je lijepo i dobro; ali osjećam se u neprilici što ne znam francuski jezik, koji se [u kući] najviše rabi, premda ima malo Francuza. Ufam se da ću brzo naučiti barem malo, jer mi je jedan ‘Pere’ obećao da će me podučavati. Svih bogoslova ima nas 45, među kojima smo dva Hrvata, tri Slovenca, sedamnaest Francuza, pet Maltežana, jedan Amerikanac, a ostali su Talijani. U školu sam počeo ići u ponedjeljak i uključili su me u prvu godinu bogoslovlja; ali morat ću položiti jedan ispit iz nekih teza filozofije, poslije Božića. Da li ste zadovoljni što sam tako učinio?
Bio sam u Istočnom Zavodu i ondje mi je kazao ‘Pater’ [Sakač] da se prošlih dana nije ništa govorilo ni raspravljalo o meni. Kazao je da se toga nije niti sjetio dok je Nadbiskup bio ovdje; ali obećao mi je da će se odmah poskrbiti i da se ufa da ću moći ubuduće bez brige za tu stvar [financijske obaveze]napredovati u mojem učenju.
Išao sam se predstaviti i u Zavod Sv. Jeronima, ali tamo mi nisu niti spomenuli tu stvar. Upoznao sam se sa svećenicima koji se nalaze ondje te sam ih zamolio da bi nam dali kakvu reviju ili knjigu da čitamo. Obećali su mi da hoće. Ali ja sada moći ću malo čitati, jer ću morati puno učiti i filozofiju i bogoslovlje.
Imat ću puno troškova sada za knjige i za robu što mi fali, kao takozvani “feraiolo” i “fascia” [pojas]. Za upis na Sveučilište morao sam platiti 165 (stošezdesetpet) lira tako da sada imam samo malo novaca i zato ću morati pisati doma da mi pošalju.
Danas pišem i Biskupu da mu zahvalim za sve što je za me učinio. Svršavam, preporučujući se Vašoj molitvi, da me Bog uvijek uzdrži u dobru, i zahvaljujući Vam najljepše za sve one brige što sam Vam zadao tih prošlih dana. Pridružujem mojim pozdravima pozdrave vlč. Patra Sakača i od Beletića te ostajem odani Vam
Miro Bulešić
U Rimu, 21. 11.1939.“

Pismo i komentar preuzeti su iz knjige: Vjekoslav MILOVAN, Miroslav Bulešić svjedok Kristov.

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.