Kao župnik u Kanfanaru, od 14. listopada 1945. on se velikom zauzetošću posvetio duhovnoj obnovi ove „vrlo široke i zapuštene župe“, kojoj su pripadale i dvije velike filijale: Sošići i Barat. U „Napovijedi u Kanfanaru“ 10. lipnja 1946. Bulešić govori o brizi za siromahe:


„K meni može doći svatko, bez ikakva obzira, za sve o čemu znate da vam mogu pomoći. Siromah nek se ne boji prekoračiti moj prag. Dok imam ja nešto, imat će i on. Siromahe sam uvijek volio, volim ih i volit ću ih, i pomoći ću im u mjeri mojih mogućnosti.“


A da se nije radilo samo o riječima, pokazuje i sljedeći događaj. U jeseni 1946. došao k župniku neki siromašni starac s uzetom rukom, bijedno obučen. Bulešićeva majka ga je nahranila i on je upravo izišao u dvorište, kad naiđe don Miroslav s časoslovom u ruci i upita majku što je dala tom čovjeku.„Nešto da pojede“, odgovorila je. Čovjek je imao rastrganu košulju i u ruci neki stari prsluk. „Pođi odmah i daj mu i moju košulju“, reče joj sin.


Neposredno nakon rata, komunisti su u Istri pojačali bezbožnu propagandu i počeli su javno napadati Crkvu i Svetu Stolicu, optužujući je da stoji u službi talijanske nacionalističke politike. Bulešić je, na blagdan Svetih apostola Petra i Pavla 1945., održao homiliju u kojoj je opisao posebnu ulogu Prvaka apostolskog, koja i sada traje a sastoji se u služenju cijeloj Crkvi.

„Sv. Petar stanovao je u Rimu, gdje je prolio i svoju krv za vjeru u Krista. Ali on nije umro, već živi u nasljednicima. Povijest nas povezuje s prvim Papom Petrom i dokazuje nam da je Papa u Rimu nasljednik Svetoga Petra, [da je] On namjesnik Kristov i Glavar Crkve Kristove... Mi poput dobre djece pustimo se voditi od majke Crkve i tako ćemo postići svoj cilj. - Kad se govori o Rimu, govori se o središtu Katoličke Crkve, koja je po cijelom svijetu raširena, a nipošto se ne govori o Rimu... kao glavnom gradu Italije. To nije naša briga. Isto tako naša pripadnost Katoličkoj rimskoj Crkvi ne smeta nama da se mi nacionalno razvijamo i ne prisiljava nas da mi pripadamo pod jednu ili drugu državu. Crkva je mati za sve, bez ikakve razlike. Isto tako, kad se govori o Papi, namjerava se govoriti o njemu kao glavaru Crkve, a ne o jednom Talijanu. Papa je jednak za sve, pače više se brine za one narode koji su više udaljeni od Crkve, da se i oni u nju udruže...“

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.