Povodom blagoslova novih oltara bl. Miroslava Bulešića i bl. kardinala Alojzija Stepinca u Vrsaru, u subotu, 26. rujna 2020., za potrebe vjerske emisije Naša zvona na Radio Puli s tamošnjim je župnikom snimljen kratki razgovor o njegovom doživljaju Blaženika te o štovanju Blaženika koje je u toj župi izuzetno prisutno.
Kada ste i od koga prvi put čuli za mučeništvo bl. Miroslava Bulešića, i kakao je to tada na Vas djelovalo?
Za Bl. Miroslava B. prvi sam put čuo još u sjemeništu u Pazinu. O današnjem Blaženiku su nam tada govorili suvremeni velikani istarske Crkve, pokojni mons. Hek i mons. Krebel; oni su nam sasvim otvoreno govorili o događaju Mirove pogibije na Krizmi u Lanišću. Za mene osobno je jako upečatljiv bio susret nas bogoslova iz Riječke bogoslovije u Lanišću s tadašnjim župnikom Matijašićem koji nam je detaljno ispričao događaj krvave krizme te nas odveo u župnu kuću gdje smo mu pomogli maknuti ormar kako bismo na zidu vidjeli tragove krvi danas Bl. Mira. Naravno da smo svi bili duboko dirnuti, a i potaknuti na spontanu molitvu u tom trenutku.
Kada je završen dijecezanski proces upravo ste Vi nosili spise u Rim, na Kongregaciju za kauze svetih i blaženih? Kako je to izgledalo? Koje su Vas misli tada pratile?
Da, točno je da smo po završetku biskupijskog procesa Mons. Vjekoslav Milovan, tadašnji dijecezanski postulator za proglašenje blaženim svećenika M.B. i ja odvezli sve spise u Kongregaciju za proglašenje svetih u Vatikan, u Vječni Grad Rim. Osjećao sam pomalo strah i odgovornost za spise koje nosimo, a u Kongregaciji je tom prigodom sačinjen Zapisnik sa svim detaljima našega putovanja od Poreča do Rima i naravno sa svim našim osobnim podacima. Vjerovao sam već tada da neće proći dugo vremena kad će naš Miro biti proglašen blaženim.
Bili ste jedan od članova organizacijskog odbora obilježavanja 60. obljetnice mučeništva u Svetvinčentu, u Žlinji, iza kaštela. On tada još nije bio blaženik, a već je okupljao veliko mnoštvo. Što Vam je od toga dana posebno ostalo u sjećanju?
O 60. obljetnici mučeništva svećenika Miroslava Bulešića u Lanišću i Svetvinčentu bilo je vrlo impresivno vidjeti vjernicima dupkom ispunjenu Žlinju i okolne ulice u Svetvinčentu, a na Kaštelu Grimani se vijorio veliki desetometarski plakat s likom Miroslava Bulešića. Bili su prisutni svi naši hrvatski biskupi i biskupi iz Slovenije a Sv. Misu je predslavio kardinal Bozanić koji je tada izrekao vrlo značajnu homiliju čije su dijelove narednih dana prenijeli gotovo svi hrvatski mediji. Bilo je dirljivo vidjeti i čuti kako vjernički narod zajedno moli, a u prvom redu uz državni vrh bila je prisutna i obitelj danas Bl. Mira. Za taj je događaj bila nanovo uređena i svetvinčentska Župna crkva u čemu sam kao tadašnji ekonom naše Biskupije i sam sudjelovao. Svi su nas ti događaji pripremali za ono što će se za nekoliko godina dogoditi u Pulskoj areni – proglašenje Blaženim našega Mira i svakako poticaj da mu se još intenzivnije molimo.
Već desetak godina ste župnik Vrsara i Gradine. Kako te Vaše dvije župe žive pobožnost prema našemu blaženiku?
Od kad sam 2009. godine imenovan župnikom Župe Sv. Martina u Vrsaru a od 2012. i župnikom Župe sv. Andrije apostola u Gradini nastojim svakodnevno se osobno moliti Bl. Miroslavu B. ali isto tako poticati vjernike da to isto čine; mi svakodnevno nakon sv. Misa prije završnog blagoslova molimo molitvu Bl. M.B. U Gradini smo 2015. obnovili prezbiterij župne crkve, postavili novi glavni oltar u kojega smo stavili relikvije Blaženika, a na bočnom oltaru dali smo napraviti veliku oltarnu sliku Bl. Miroslava Bulešića.
U Vrsaru je gosp. nadbiskup Kutleša, naš apostolski upravitelj, pred tjedan dana blagoslovio dva nova oltara i dvije velike oltarne slike Bl M.B. i Bl. Alojzija Stepinca. U oltar ispod Bulešićeve slike smo postavili relikvije našega blaženika za trajno javno štovanje, a za Stepinčevo u veljači sljedeće godine se nadam pribaviti i relikvije bl. Alojzija.
Već nekoliko godina jedna grupica nas iz Vrsara i Gradine, a pridružuju nam se i hodočasnici iz drugih krajeva, pješke hodočastimo iz samostana sv. Mihovila nad Limom u Svetvinčenat na dan njegova mučeništva 24. kolovoza. Za mene osobno je to jedno predivno iskustvo molitve i zajedništva tih tridesetak kilometara pješačenja. Sve je poteklo od našeg mladog župljanina gosp. Tomislava Sadrića koji je započeo pješačiti najprije sam sa svojom zaručnicom, sadašnjom ženom Silvijom, a ove j godine doveo nekoliko svojih prijatelja iz Zagreba.
Što za Vas osobno znači lik bl. Miroslava Bulešića?
Svake sam godine do sada prigodom blagoslova obitelji u mojim Župama dijelio sličice našega Blaženika koja na poleđini ima molitvu za njegov zagovor. I prigodom zahvalnog slavlja moje 25. godišnjice svećeništva na poleđini prigodne sličice s likom Bl. Miroslava dao sam otisnuti tu molitvu.
No, moje osobno štovanje Bl. Miroslava Bulešića nisu samo ti izvanjski znakovi, gotovo da ne prođe nedjeljna sv. Misa a da ne spomenem rečenicu iz njegova duhovnoga dnevnika „Moja je osveta oprost“ koju smo dali ugravirati i na novi Bulešićev oltar u župnoj crkvi sv. Martina u Vrsaru gdje mu se i Vrsarani a i ja osobno svakodnevno molimo.