Povodom današnjeg spomendana sv. Cecilije donosimo promišljanje bl. Miroslava Bulešića o njoj kao uzoru čistoće. 

[Rim], 23.11.1942.

            Blagdan sv. Cecilije... Neraspoloženje me obuzelo i melankolija. Ne znam ni sam što se sa mnom događa: sve što više odlučujem da ću se vježbati u nadvladavanju samoga sebe, u doticaju sa svojim drugovima, sve to manje postignem svrhu. Danas pak sam bio srdit sam na se. – Vidim, Gospodine, i tu ruku Tvoju. Hoćeš da radim u tišini i u teškoći. Hoćeš da se potpuno ponizim, što nisam još dostigao. Hoćeš da žrtvujem na Tvojem oltaru svoj egoizam, svoje sebeljublje, i da preuzmem duboko u srce ljubav prema bližnjem. Križ hoćeš da nosim. Daj da ga ja rado prigrlim i ljubežljivo nosim.

            Sv. Cecilija: njezin blagdan govori mi o darivanju, o podlaganju samog sebe volji Božjoj. Ti, Cecilijo, prikazala si se potpuno Bogu te si očuvala neokaljanu svoju čistoću i čvrstu svoju vjeru. To isto molim Te, da bih i ja mogao obdržati. To sam Te zamolio kad sam gledao u Tvoj kip, kad sam išao u Tvoju kuću. Očuvaj me čista i vjerna Bogu. – Sveta Marijo, majko moja nebeska, Tvoj sam. Drži me za ruku i vodi me čvrsto da nikad ne zalutam.

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.