Župa Presvetoga Srca Isusova u Vinkovcima dobila relikviju blaženoga Miroslava Bulešića

Na svečanoj koncelebriranoj svetoj misi, u nedjelju 20. rujna, u župnu crkvu Presvetoga Srca Isusova u vinkovačkome naselju Lapovci donesena je i na trajno štovanje izložena relikvija s dijelom zemnih ostataka tijela Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika kojega je u rujnu 2013. godine blaženim proglasio papa Franjo.

Ovome velikome, povijesnom događaju za ovu župu prethodila je vremenski kratka, ali vrlo sadržajna priprava. Najprije je župnik vlč. Matej Glavica o svojoj namjeri da zatraži relikviju obavijestio župne suradnike koji su ga u toj namjeri radosno podržali. Dana 1. rujna poslao je župnik molbu za darovanjem relikvija bl. Miroslava Bulešića porečkome i pulskom biskupu mons. Draženu Kutleši, koji mu je pozitivno odgovorio. U crkvi je uređen prostor za trajno postavljanje relikvije, a srebrni relikvijar je kao svoj zavjetni dar župi izradila vinkovačka obitelj Nine i Danijela Cirimotić.

 

Župna se zajednica za donošenje relikvije pripremila devetnicom na čast Blaženiku te trodnevnom duhovnom pripravom u sklopu koje je u četvrtak prije mise održano klanjanje, a u petak nakon mise prikazan dokumentarni film o životu i ubojstvu bl. Miroslava. U slavljeničkom ozračju 50. po redu Vinkovačkih jeseni, čije se održavanje poklopilo s ovim velikim župskim slavljem, relikvija je svečano donesena u crkvu pod večernjom svetom misom svega tri tjedna nakon što je službeno zatražena od biskupa. Misu je predvodio porečko-pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan, uz koncelebraciju generalnoga vikara Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Ivana Ćurića, domaćega župnika i još dvanaestorice svećenika pred mnoštvom okupljenih vjernika, koji su posve ispunili crkvu.

U uvodnome obraćanju župnik Glavica pozdravio je biskupa Milovana u zahvalnoj radosti zbog razloga njegova pohoda ne skrivajući sreću i ponos što će sveto znamenje zemnih ostataka Blaženika, za kojega je naveo da je „svećenik i mučenik po Srcu Isusovom“, posjedovati upravo župa Srca Isusova, kao jedina u ovome dijelu Slavonije, ujedno se obvezavši razvijati pobožnost kroz koju vjeruje da će mnogi steći obilne milosti.

Biskup Milovan je u propovijedi govorio o revnom življenju vjere mladoga istarskog svećenika Miroslava Bulešića rođenoga 13. svibnja 1920. godine u Čabrunićima u župi Svetvinčenat. Iako je za svećenika zaređen u jeku ratnih zbivanja 1943., od samoga je početka, i kao župnik Baderne do 1945. i nakon toga kao kanfanarski župnik mladalačkim poletom i gorljivim vjerskim žarom nastojao osnažiti vjerski život mještana: okupljao je mladež, držao vjeronauk u školi, održavao staleške propovijedi, oživio pobožnost prema Srcu Isusovu i Marijinu, organizirao pučke misije i mnoge druge vjerski poticajne aktivnosti. Ne čudi stoga što su lokalni sektaši zaključili da narod neće za njima dok je Bulešić živ.

Prijetnje postaju nešto s čime se sve češće susretao, ali one ga samo učvršćuju u želji da služi Kristu u pozivu koji je izabrao do kraja. O tome svjedoče brojne njegove misli u duhovnome dnevniku koji je vodio, od kojih je najupečatljivija ona koju je zapisao još kao dvadesetčetverogodišnjak: „Moj Bože... Ako me hoćeš k sebi, evo me pripravna. Svoj život ti sasvim darujem za svoje stado. Uz tvoju milost i ako me ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim.“ Tu je odlučnost neprestano pokazivao sve dok ga nakon održane krizme u Lanišću protucrkveni nasilnici organizirani od komunističke vlasti iz mržnje prema vjeri nisu u župnome stanu usmrtili nožem 24. kolovoza 1947. godine. Svjedoci kažu da je prije smrti dvaput uzdahnuo: „Isuse, primi dušu moju.“

Biskup Milovan se zapitao gdje danas pronaći snagu za takav život u našim svakodnevnim klonućima i slabostima te odmah nastavio da se s pouzdanjem uteknemo Blaženiku, čija će relikvija biti poziv da se sjetimo njegova divna lika i svetoga života. Preko njega kao uzora i zagovornika, mladića iz našega naroda i vremena, koji razumije patnju i mučeništvo, obratimo se u našim brigama i nevoljama Onome koji nas je pozvao na put vjere prema blaženoj vječnosti.

Nakon svete pričesti u pratnji svećeničkoga zbora biskup je prenio relikviju u prostor pokraj krstionice, gdje će ostati izložena na trajno štovanje. Čitav okupljeni puk u poklonu je izmolio molitvu blaženome Miroslavu. Na koncu svečanoga misnoga slavlja župnik Glavica zahvalio je svima koji su imali udjela u ovome velikom događaju, a na poseban način upravo nazočnome biskupu Ivanu, uručivši mu i prigodne poklone uime župe.

Potom se biskupu i okupljenim vjernicima prigodnim riječima obratio generalni vikar mons. Ivan Ćurić, koji je uz zahvalu Porečkoj i Pulskoj biskupiji i samome biskupu podsjetio da je uvijek krv mučenika bivala sjeme novih kršćana, još jednom istaknuvši najvažniju poruku koju je Blaženik ostavio u duhovnome dnevniku svima, posebice progoniteljima Crkve i vjere: „Moja osveta je – oprost.“ Biskupovom zahvalom domaćemu župniku na gostoprimstvu i cjelokupnoj svečanosti te blagoslovom svih okupljenih završilo se veliko slavlje, a župljanima župe Presvetoga Srca Isusova, građanima Vinkovaca i svima koji će hodočastiti na ovo mjesto ostaje relikvija mladoga blaženika kao trajni poticaj za nasljedovanje Krista žarom kojim je isijavao blaženi Miroslav Bulešić. (Darko Posarić, Tu, djos)

 

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.