Bl. Miroslav Bulešić, polaganejm njegovih relikvija u oltar župne crkve, u prigodi župnog slavlja, 22. kolovoza 2015. godine, postao je novi suzaštitnik Kompolja, župe u Gospićko – senjskoj biskupiji.

"Velečasni gospodine, na Vašu molbu od dana 14. studenoga 2013. Prot. br: 53/2013, u kojoj molite da Vam darujem relikvije blaženog Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika, koje bi prema drevnoj tradiciji Crkve bile stavljene u oltar, u Vašoj župnoj crkvi, odgovaram pozitivno. S velikom ljubavlju i radošću dostavljam Vam relikvije Bl. Miroslava Bulešića, mučenika i svećenika Porečke i Pulske biskupije, koje je pripremila Vicepostulatura za kanonizaciju blaženog Miroslava Bulešića s dokumentom koji je izdao mons. Jure Bogdan, postulator. Neka naš novi Blaženik bude nadahnuće svim vjernicima koji se budu molili pred njegovim relikvijama za evanđeosko življenje vjere pred svim izazovima koje pred nas stavlja ovo vrijeme. BI. Miroslav je do kraja svoga života svjedočio svoju vjeru za Boga te na kraju s ljubavlju dao svoj život za Boga i Katoličku Crkvu, s porukom: 'Moja osveta je oprost!' Po zagovoru bl. Miroslava Bulešića na Vas i sve župljane zazivam obilje Božjeg blagoslova."

 

Tim riječima pozdravnog pisma porečkog i pulskog biskupa Dražena Kutleše, koje je pročitao naš župnik don Anđelko, u Kompolju je 22. kolovoza na slavlju zaštitnika župe Sv. Stjepana Prvomučenika (koje se slavi kao "letnja Stipanja"), najavljen obred polaganja relikvija Bl. Miroslava Bulešića u kameni oltar kompoljske župne crkve.

Koncelebrirano misno slavlje i sam obred vodio je vicepostulator vlč. mr. Ilija Jakovljević, župnik župe Sv. Kuzme i Damjana u Fažani, a suslavitelji su bili generalni vikar Gospićko-senjske biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić, otočki župnik i dekan, naš župnik don Anđelko, župnik Švice vlč. Mile Rajković i duhovnik slijepih i slabovidnih vlč. Jure Ladišić. Pjevanje tijekom euharistijskoga slavlja animirao je župni zbor iz Fažane.

Relikvije je u svečanoj ulaznoj procesiji pred ukrašen oltar sa slikom Bl. Miroslava donijela ovogodišnja krizmanica Glorija Kranjčević, kao "predstavnica naraštaja kompoljske budućnosti", kako je u uvodu naveo župnik don Anđelko. Obred pohrane obavljen je nakon propovijedi, u kojoj je vlč. Jakovljević, da bi se istaknula razlika između pravednikova i bezbožnikova pogleda na smrt, najprije naveo biblijske riječi: "Duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreća; i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru" (Mudr 3,1-3). Naglasio je potom kako su progonitelji redovito pravednike osuđivali na smrt da bi smrtna presuda izbrisala njihovu povijest, onemogućila njihovo svako daljnje spominjanje ter zaustavila sve što su činili. Ali, "kad je riječ o pravedniku, tad smrtna kazna nema zadnju riječ, nego pravednikova djela, ono s čime se pravednik u svome životu nadahnjivao i što ga je vodilo da čini pravedna djela", posvijestio je vlč. Ilija ter nastavio: "Mnoštvo je takvih svjedoka, a mi danas pred sobom imamo dva divna lika Crkve: Sv. Stjepana i Bl. Miroslava Bulešića. Njih dvojicu dijele stoljeća, a povezuje ista vjera u Isusa Krista. Stoljećima udaljeni, vjerom sjedinjeni. Zbog vjere Sv. Stjepan biva kamenovan, a Bl. Miroslav nožem zaklan. Jedan i drugi ispovijedaju istu vjeru u času mučeničke smrti. Sv. Stjepan u času kamenovanja moli: 'Isuse, primi dušu moju!', a iste riječi izgovara i Bl. Miroslav Bulešić dok u laniškoj župnoj kući biva udaran i na koncu nožem zaklan od strane pristaša komunističkog režima. Vidimo kako ova dva mučenika vjeru ispovijedaju i u najtežim trenutcima svoga ovozemaljskoga života. Kako je to moguće? Moguće je to onima čiji je život oblikovan evanđeljem, a duša nahranjena sv. pričešću."

Propovjednik je potom istaknuo kako je "naš hrvatski narod u stoljetnom ispovijedanju svoje vjere u Isusa Krista i vjernosti Rimskome prvosvećeniku, napose u bezbožnome 20. stoljeću, podnio je velike žrtve" ter je naveo znakovite riječi Sv. Ivana Pavla II. da je "s psihološkog stajališta mučeništvo najrječitiji dokaz istinitosti vjere, koja čak nasilnoj smrti može dati ljudsko lice i očituje svoju ljepotu u najokrutnijim progonstvima". Danas pak, nastavio je mr. Jakovljević, "na našem prostoru progonitelji Crkve i vjere nisu više 'krvnički' usmjereni, već s 'profinjenijim' metodama pokušavaju čovjeka odvojiti od Boga. Često se čuje krilatica: 'Ne moraš biti vjernik da bi bio dobar čovjek.' Međutim, kakav si to kršćanin ako nisi vjernik? Bl. Miroslav je rekao: 'Ili smo kršćani, ili to nismo. Nema polovične vjere, ne može je biti. Ako smo kršćani, moramo biti vjerni učenici Kristovi'. Te riječi i danas ovdje na ovoj župnoj svečanosti želim ponoviti sebi i vama. Nema istinskog vjernika bez nedjeljne euharistije, koja nas okuplja, hrani i snaži ne samo za vjernički, već i ljudski život", naglasio je propovjednik, izrazivši želju "da nam promatranje ovog oltara i relikvija Bl. Miroslava bude trajno nadahnuće za naš kršćanski život", jer se možemo naći u "bijelom" ili "crvenom" mučeništvu, kako je Bl. Miroslav često govorio svojim vjernicima i sugovornicima ter je molio da ga Gospodin učini dostojnim za tzv. crveno mučeništvo.

Mi danas, nastavio je propovjednik nismo izloženi "crvenome mučeništvu", ali pred svima nama je izazov "bijelog mučeništva" – ostati vjeran Bogu i Crkvi; živjeti svoju vjeru kao otac i majka, kao mladić i djevojka; vjerom hraniti svoj profesionalni život kao političar i gospodarstvenik, radnik i umirovljenik… Pritom, istaknuo je vlč. Jakovljević, "moramo biti svjesni da zbog življenja i naviještanja evanđelja nećemo uvijek dobiti aplauz, nego ćemo biti optuživani da se bavimo politikom. Navještaj evanđelja nije politika već život svakog svećenika i vjernika. Bl. Miroslav zbog svakog angažiranog pastoralnog rada u župi Baderna kraj Poreča bivao je od komunističkih vlasti optuživan da se bavi politikom…" A pred nama danas, naglasio je propovjednik, "stoje isti evanđeoski izazovi u pastoralu, ali i slične osude od ovoga svijeta, kojemu ponekad u devastaciji moralnog i vjerskog života smeta vjernik - kao biskup, svećenik, redovnik, redovnica, iznad svega istaknuti vjernik laik. Bl. Bulešić je svojim neprijateljima odgovorio u svome Duhovnom testamentu: Moja je osveta – oprost!", rekao je na kraju vlč. Jakovljević ter zaključio željom da te Blaženikove riječi i danas budu naš zajednički odgovor svima onima koji nas napadaju i progone.

U zahvalnoj riječi na kraju misnoga slavlja, župnik don Kaćunko je najprije pročitao pozdravno pismo biskupa dr. Mile Bogovića: "Poštovani župniče, prigodom slavlja zaštitnika Vaše župe Sv. Stjepana Prvomučenika, pozdravljam sve prisutne vjernike, u prvom redu župljane Kompolja, a poglavito Vaše goste iz Istre, na čelu s vicepostulatorom kauze Bl. Miroslava Bulešića vlč. mr. Ilijom Jakovljevićem. Izražavam radost što jedna župa naše Gospićko-senjske biskupije, kao prva u Hrvatskoj, zahvaljujući dobroti Porečke i Pulske biskupije, dobiva relikvije Bl. Miroslava Bulešića, svećenika-mučenika. Želim da primjer i zagovor Sv. Stjepana Prvomučenika i Bl. Miroslava Bulešića, kao i svih Hrvatskih mučenika, bude i Vašoj župi i cijeloj našoj biskupiji izvor snage za svjedočenje Evanđelja u svakodnevnom životu."

 Potom je župnik pozdravio prisutne vjernika, među kojima je bilo mnogo hodočasnika iz susjednih župa Otočca, Švice, Brloga i Vratnika, zatim nazočne svećenike, kao i predstavnike svjetovnih vlasti na čelu s dožupanicom Ličko-senjske županije Ivanom Tomaš i otočkim dogradonačelnikom Nenadom Jankovićem. Zahvalio je posebno svećenicima koji su vodili trodnevnu duhovnu pripravu ter skupinama koje su animirale pjevanje u tim slavljima, kao i fažanskom zboru na glazbenom doprinosu tome slavlju. Na kraju je posebno pozdravio predvoditelja slavlja vlč. Jakovljevića i preko njega mons. Dražena Kutlešu, biskupa porečkog i pulskog, ter im zahvalio za relikvije Bl. Miroslava Bulešića, "koje su kao dragocjen dar pohranjene u oltar kompoljske crkve kao u sef neprocjenjive vrijednosti". Izrazio je također nadu da će to slavlje pridonijeti jačoj vezi među biskupijama koje je povezao Bl. Miroslav, a zagovor svih svetih hrvatskih mučenika duhovnom zajedništvu cijeloga našeg naroda.

 Nakon euharistijskoga slavlja, golema radost svih okupljenih prenesena je na prostor pored crkve gdje je održano tradicionalno pučko veselje. Kompoljsko LD "Vepar" za sve je pripremilo izvrstan lovački kotlić, a jelo i piće nudio je senjski caffe bar "O'Connor's". Uz glazbu senjske skupine "Crescendo" pjesma, ples i druženje potrajali su do večernjih sati.

 Homilija vicepostulatora, vlč. mr. Ilije Jakovljevića:

Zahvaljujem se gospodinu župniku na riječima pozdrava i na pozivu predvođenja ovog slavlja. Pridružujem se riječima pozdrava don Anđelka te u ovom misnom slavlju prigodom slavlja sv. Stjepana mučenika, ispred sebe imamo relikvije bl. Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika 20. st. Mučenici su svoju vjeru u Trojedinog Boga posvjedočili svojom krvlju

           Braćo i sestre,

 Čuli smo u prvome čitanju: „Duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreća; i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru.“

        Ovaj biblijski tekst, možda, ponajbolje opisuje kako na smrt gleda pravednik, a kako bezbožnik. Za bezbožnika smrt je najveća ljudska tragedija, nesreća. Osuditi nekoga na smrtnu kaznu uistinu je najveća ovozemaljska kazna. I ova kazna primjenjivala se za najveće prestupnike, ali režimi su je koristili kako bi se obračunali sa neistomišljenicima. Pravednici su najčešće bivali osuđivani na smrtnu kaznu, kako bi se onemogućilo u budućnosti svako preispitivanje presude, ili ne daj Bože rehabilitacije pravednika. Smrtna presuda trebala je izbrisati povijest jedne osobe, trebala je onemogućiti svako daljnje spominjanje te osobe, te zaustaviti sve ono što je ta osoba činila. Kad je riječ o pravedniku tad smrtna kazna nema zadnju riječ, nego pravednikova djela, ono s čime se pravednik u svome životu nadahnjivao i što ga je vodilo da čini pravedna djela. Mnoštvo je takvih svjedoka, a mi danas pred sobom imama dva divna lika Crkve: sv. Stjepana i bl. Miroslava Bulešića. Njih dvojicu dijele stoljeća a povezuje ista vjera u Isusa Krista. Stoljećima udaljeni, vjerom sjedinjeni. Zbog vjere sv. Stjepan biva kamenovan, a bl. Miroslav nožem zaklan. Jedan i drugi ispovijedaju istu vjeru u času mučeničke smrti. Sv. Stjepan u času kamenovanja moli: „Isuse, primi dušu moju!“, iste riječi izgovara i bl. Miroslav Bulešić dok u laniškoj župnoj kući biva udaran i na koncu nožem zaklan od strane pristaša komunističkog režima. Vidimo kako ova dva mučenika vjeru ispovijedaju i u najtežim trenutcima svoga ovozemaljskoga života. Kako je to moguće? Moguće je to onima čiji je život oblikovan evanđeljem a duša nahranjena sv. pričešću.

 Braćo i sestre, divimo se našim kršćanskim mučenicima: sv. Stjepanu, sv. Kuzmi i Damjanu, sv. Lovri… Međutim, naš hrvatski narod u stoljetnom ispovijedanju svoje vjere u Isusa Krista i vjernosti Rimskome prvosvećeniku, napose u bezbožnome 20. stoljeću, podnio je velike žrtve. Sv. papa Ivan Pavao II. zapisao je: "Ljudi svih društvenih slojeva trpjeli su zbog svoje vjere plativši krvlju svoje prianjanje uz Krista i uz Crkvu ili su proveli beskonačne godine u zatvoru ili su bili svega lišeni, jer nisu htjeli popustiti ideologiji koja se pretvorila u vladavinu okrutne diktature. S psihološkog stajališta mučeništvo je najrječitiji dokaz istinitosti vjere, koja čak nasilnoj smrti može dati ljudsko lice i očituje svoju ljepotu u najokrutnijim progonstvima" (Incarnationis mysterium, 13). Danas na našem prostoru progonitelji Crkve i vjere nisu više „krvnički“ usmjereni, već s „profinjenijim“ metodama pokušavaju čovjeka odvojiti o Boga. Često se čuje krilatica: „ne moraš biti vjernik da bi bio dobar čovjek“. Međutim, kakav si to kršćanin ako nisi vjernik. Bl. Miroslav je rekao: „Ili smo kršćani, ili to nismo. Nema polovične vjere, ne može je biti. Ako smo kršćani, moramo biti vjerni učenici Kristovi" (3. lipnja 1943. – Uzašašće Gospodinovo; Isto, str. 159). Te riječi i danas ovdje na ovoj župnoj svečanosti želim ponoviti sebi i Vama. Nema istinskog vjernika bez nedjeljne euharistije, koja nas okuplja, hrani i snaži ne samo za vjernički, već i ljudski život.

 Braćo i sestre,

 Dok danas kod ovog misnog slavlje polažemo relikvije bl. Miroslava Bulešića u misni oltar ove župne crkve, želimo da nam promatranje ovog oltara i relikvija bl. Miroslava bude trajno nadahnuće za naš kršćanski život. Bl. Miroslav je često svojim vjernicima i sugovornicima govorio o dvije vrste mučeništa: bijelom i crvenom mučeništvo. Bl. Miroslav je molio da ga Gospodin učini dostojnim za crveno mučeništvo. Zapisao je: "Ako me hoćeš k sebi, evo me pripravna. Moj život Ti sasvim darujem za svoje stado. Uz Tvoju milost i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude volja Tvoja. Daj da ne smalakšem nipošto. Daj da ne skrenem krivim putem. Daj mi srčanost da Tebe naviještam tužnom mi i trpećem narodu…" (22. ožujka 1944; V. Milovan, Miroslav Bulešić svjedok Kristov, Pula 2006, str. 67). Mi danas nismo izloženi crvenome mučeništvo ali pred svima nama je izazov bijelog mučeništva – ostati vjeran Bogu i Crkvi; živjeti svoju vjeru kao otac i majka, kao mladić i djevojka; vjerom hraniti svoj profesionalni život kao političar i gospodarstvenik, radnik i umirovljenik…. Danas su jako aktualne riječi bl. Miroslava:“ Među ljudima nema ljubavi, nego mržnje i prezira. Svi se straše istine, svi je skrivaju, dapače more u svojoj nutrini, jer ih svijet straši. Nema prave istine na svijetu. Jedina istina si Ti, o Bože, koju ljudi neće da spoznaju.“ (Duhovni dnevnik). Potrebno se okrenuti prema istini. Što je istina? Isus nam daje odgovor u evanđelju: »Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni« (Ivan 14,6). Taj put Istine su slijedili sv. Stjepan, bl. Miroslav i mnogi naši preci. Taj put je i pred nama. Na tom putu postoje mnoge zamke, ali oni nisu samo tu da mi posrnemo nego da nas i održe na pravom putu; da nam dadnu mogućnost biranja. Naši mučenici su izabrali put Istine Isusa Krista i pod cijenu da budu i ubijeni. Bl. Miroslav je rekao: "Ako me ubiju, ubit će me za vjeru i Boga."

 Braćo i sestre,

 Moramo biti svjesni da zbog življenja i naviještanja evanđelja nećemo uvijek dobiti aplauz nego da ćemo biti optuživani da se bavimo politikom. Navještaj evanđelja nije politika već život svakog svećenika i vjernika. Bl. Miroslav zbog svakog angažiranog pastorlanog rada u župi Baderna kraj Poreča bivao je od komunističkih vlasti optuživan da se bavi politikom. Na drugu obljetnicu svećeničkoga ređenja piše: "Od prije Božića [1944.] protivnici su se digli protiv mene, smatrajući moje djelovanje u apostolatu kao neku politiku. A ja sam činio samo svoju dužnost: učio sam djecu kršćanski nauk, sve sam pozivao na kršćanski život, na svetu misu, na svete sakramente… Ništa za to. Ja sam učinio koliko sam mogao iz ljubavi za ovaj jadni mi narod" (11. travnja 1945., Isto, str. 69.). I danas pred nama stoje isti evanđeoski izazovi u pastoralu, ali i slične osude od ovoga svijeta, kojemu ponekad u „devastaciju“ moralnog i vjerskog života smeta vjernik kao: biskup, svećenik, redovnik, redovnica, iznad svega istaknuti vjernik laik. Bl. Bulešić je svojim neprijateljima odgovorio u svome Duhovnom testamentu: "Moja je osveta – oprost" (Isto, str. 70.). Neka to i danas bude naš zajednički odgovor svima onima koji nas napadaju i progone: „Moja je osveta – oprost“. Amen.

 

 

 

 

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.