Nakon prijenosa iz Lanišća u Svetvinčenat godine 1958. te potom 2003. s groblja u župnu crkvu, sada su zemni ostaci bl. Bulešića pronašli svoje konačno mjesto u oltaru crkve Navještenja Marijina.

Posveta oltara i prijenos relikvija bl. Miroslava Bulešića u oltar župne crkve u Svetvinčentu održana je u subotu 25. listopada, na dan kada je on godine 1942. u toj istoj crkvi primio đakonsko ređenje. Svečano misno slavlje u koncelebraciji s četrdesetak svećenika predvodio je porečki i pulski biskup Dražen Kutleša, a propovijedao umirovljeni biskup Ivan Milovan. Svečanost je počela procesijom s blaženikovim moćima od župne kuće, preko mjesnog trga do crkve. Sarkofag s relikvijama po ulasku u crkvu položen je na jedan od bočnih oltara.

Prijenos relikvija  Prijenos relikvija

 "Pozdravljam biskupa Dražena, subraću svećenike i redovnike, sestre redovnice, domaće župljane Svetvinčenta i sve vas, braćo i sestre, današnje hodočasnike koji ste došli u ovu župnu crkvu; u prigodi posvete novog oltara u ovoj crkvi i prijenosa zemnih ostataka, 'translacije relikvija' našeg mučenika i blaženika Miroslava Bulešića; izvađenih iz grobnice na dnu ove crkve gdje su bile od 2003.; u ovaj novi oltar gdje će relikvije trajno ostati i biti čašćene, te kamo će mnogi hodočasnici dolaziti, moliti, iznositi svoje zavjete, molbe, preporuke i zahvale; vjerujemo, zagovorom bl. Miroslava - i doživjeti uslišanja", istaknuo je biskup Milovan u propovijedi.

Nakon lanjske beatifikacije, toga svečanog pravorijeka Crkve o svetosti našega don Mira, mi doživljavamo kako je po današnjem polaganju njegovih relikvija u novi oltar, blaženi Miroslav još više s nama, upravo u našoj sredini, na duhovan ali vrlo stvaran način, i tu nam on trajno govori svojim svetim životom, pomaže nas svojim zagovorom. Na još potpuniji način on tako nastavlja - danas i ovdje - činiti ono što je činio za života: služeći siromasima i patnicima, ranjenima na duši i tijelu, slomljenima, zbunjenima i očajnima, blizima i udaljenima; sve to kao brat, otac, prijatelj i veliki zagovornik. Blaženi Miro, ostaje Crkvi, svima nama pred očima duše, trajno svijetliti primjerom svoga dosljednog evanđeoskog života, življenog u jednom teškom, okrutnom vremenu, kada je kod mnogih bilo zavladalo "pomračenje savjesti i kriterija čovječnosti". Upravo u onom vremenu, dok su ideologije otvoreno, bez srama, proklamirale mržnju, laž i nasilje; mučenici su ustrajali u življenju i svjedočenju ljubavi, opraštanja i pomirenja. Sve to čak uz spremnost na žrtvu vlastitog života. Žrtva života našeg mučenika blaženika ostaje nam blistati kristalno čista i jasna, poticajna i ohrabrujuća – onako kako je mučeništvo bilo za vjernike u prvo vrijeme kršćanstva, tako je i u ove naše dane, rekao je biskup Milovan, upozorivši kako je blaženi Miro do devedesetih godina prošloga stoljeća strogo prešućivan, možda još i danas od nekih lažno prikazivan, da se ne bi priznanjem istine narušila tobožnja lijepa slika onog - kako su govorili - najhumanijeg društva odnosno njegovih aktera. No, podignut nedavnom svečanom beatifikacijom na čast oltara ostaje trajnim primjerom, uzorom i zagovornikom Crkvi, vjernicima i ljudima dobre volje, poručio je mons. Milovan.
Kod ovog slavlja, tijekom obreda posvete novog oltara, relikvije blaženog Miroslava, njegove "svete moći", položit će se bočno u sam oltar. U Knjizi Otkrivenja čitamo: "Kad Jaganjac otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu". Od najstarijih vremena kršćanstva traje običaj da se u podnožje oltara ili u sam kamen oltara polažu relikvije svetih. Željela se time naglasiti povezanost žrtve mučenika s Kristovom žrtvom. Jer, samo snagom primanja euharistije mučenici su mogli ustrajati u svjedočenju vjere i ljubavi do konca. K tome, mučenici i sveci žive sada u Bogu; tako i kršćanska zajednica, koja na oltaru slavi misu, u hodu je prema istim Božjim obećanjima, usmjerena je prema Božjoj konačnoj budućnosti. Sv. Ambrozije reći će: "Na oltaru je onaj koji je trpio za sve, a ispod oltara su oni koji su njegovim trpljenjem otkupljeni".

Upravo euharistija, nedjeljna misa, ostaje snaga Crkvi za sva vremena. Kako mučenicima, tako i nama, običnim malim kršćanima, danas i trajno. U evanđelju, čuli smo, Isus sebe naziva trsom. Mi smo mladice na trsu, loze. Isti je život u trsu i u lozama. Božji život Krista -Trsa, primljen od nas na krštenju i osobito u euharistiji, ključa i u njegovim mladicama. Odatle i slatki plod te povezanosti: grozdovi dobrih djela, a to su djela ljubavi prema Bogu i ljudima. Najljepši plod donijeli su upravo mučenici, sveci. Dakako, bitno je ostati na trsu, biti povezan s Kristom. A onda, tu stvarnost prate i križevi života. Otac nebeski je vinogradar, on obrezuje lozu ali samo zato da bi donijela što više roda. Da, Bog nas obrađuje trpljenjem kojim je posut naš životni put. A znamo, potrebno je i naše vlastito odricanje, kako bismo u životu donosili što više roda, podsjetio je biskup Milovan.

Današnje slavlje posvete oltara i prijenosa blaženikovih relikvija događa se na dan 25. listopada, upravo na dan kad je 1942. tada mladi kandidat svećeništva Miroslav Bulešić u ovoj župnoj crkvi bio zaređen za đakona. Sličnu je koincidenciju imao i blaženikov rođendan, 13. svibnja 1920., bio je to također dan kad se bila ukazala Majka Božja u Fatimi, tri godine ranije, 1917., tu je podudarnost don Miro rado isticao. A na taj isti dan 13. svibnja 1958. ondašnja će vlast – nakon mnogih molbi mučenikove majke – konačno dozvoliti prijenos njegova tijela s groblja u Lanišću na svetvinčentsko groblje. istaknuo je zanimljive podudarnosti biskup Milovan.

Danas je Mirova godišnjica primanja reda đakonata. S kakvim je raspoloženjem on primao taj sveti red, svjedoči njegov Duhovni dnevnik: "Dana 25. oktobra, na blagdan Krista Kralja, primio sam u Svetvinčentu sveti red đakonata. Prikazao sam se sasvim svojemu Bogu: na njegovu čast i spas duša. Ganutim sam se srcem približio oltaru Božjem i ondje postavio svega sebe: svoje srce, svoju dušu. Nisam htio pustiti ništa za se, već sam htio sve Tebi darovati, moj Bože… Bog mi bio milostiv i držao me vjernim kod sebe." Možemo misliti kao je doista svim srcem, ali i kako ozbiljno i zrelo taj mladi čovjek prihvaćao svoje ređenje kao potpuno predanje Bogu u služenju ljudima. On je tako, ozbiljno i dosljedno, shvaćao i čitavo svoje kasnije poslanje. Don Miro nam svjedoči kako se iskrena vjera ne glumi. Ako je iskrena i prava, ona je uvijek i poziv i nutarnje predanje Bogu. A mučeništvo je samo posljedica takvog ozbiljnog življenja vjere. Kardinal Kuharić upravo se tako izrazio na proslavi 50. obljetnice Bulešićeva mučeništva: "Mučeništvo se ne glumi." Ono je samo najljepši plod, upravo kruna pravoga dosljednog življenja vjere., podsjetio je biskup Milovan.

Bl. Bulešić primjerom poziva na takvu zrelu vjeru, koja u molitvi vodi vjernika k otvorenosti srca i suočenju s Bogom, koji nam je Otac i Prijatelj, ali postavlja nas i pred zahtjeve života, tako da je kršćanski život uvijek obilježen i trpljenjem koje, u ovom svijetu, nužno proizlazi iz vjernosti savjesti, Bogu, obitelji, čovjeku. Don Miro je znao govoriti o tom tzv. "bijelom mučeništvu" na koje smo svi pozvani. To je jedini put istinskog vjernika, jer "Tko ne nosi svoga križa svaki dan, ne može biti moj učenik", govori nam Isus. Naš blaženi Miroslav poziva nas da ga nasljedujemo, zapravo da zajedno s njim idemo Kristovim putem. Živimo u vremenima duhovne pomutnje, kada se tako bučno nameće neopoganski hedonizam, individualizam i materijalizam: "samo što je lakše i ugodnije", "što ću za to dobiti, zaraditi?", pa se smisao života pokušava naći samo u novcu, lagodnom životu, zabavi; no sljedbenici takvog puta brzo ostaju nesretna, prazna i depresivna bića. Jer čovjek je upravo "kodiran" za smisao i za nadu. Kristov je put teži, zahtjevniji, ali zato ispunja radošću, mirom, nadom i smislom, poručio je propovjednik.

"Naš blaženi Miroslav ovdje i danas nam govori: 'Ustrajte na putu vjere, nade i ljubavi; ne dajte se pokolebati. Svjedočite vašu vjeru svagdanjim životom u obitelji u društvu, odgojem djece i mladih, prenošenjem pravih vrijednosti na njih – riječju i primjerom života, solidarnošću s onima koji trpe, zalaganjem za opće dobro u društvu. Takav će život donijeti prave grozdove ploda i u ovom životu i u vječnosti'", zaključio je biskup Milovan.

Nakon homilije te pjevanja litanija Svih svetih sarkofag s blaženikovim relikvijama položen je u oltar, a neposredno prije umetanja, njegov brat Josip Bulešić, iskazao je posebnu osobnu počast zemnim ostacima don Mira. Sarkofag je umetnut i zatvoren, a nakon toga je biskup Kutleša posvetio oltar. Na kraju misnoga slavlja održan je ofer, čašćenje relikvija te ophod iza oltara gdje se nalazi reverenda u kojoj je blaženik podnio mučeništvo. Misno slavlje pjevanjem je uzveličao župni zbor pod ravnanjem vlč Rudija Korace, koji je solističkim nastupom popratio pojedine momente liturgije. 

Biskup Kutleša je na kraju posebnu zahvalnost izrazio biskupu Milovanu, vicepostulatoru mons. dr. Vjekoslavu Milovanu, vlč. mr. Iliji Jakovljeviću te svim suradnicima u postulaturi i ordinarijatu za trud uložen u sve aspekte rada na širenju štovanja bl. Miroslava Bulešića.
Osim vjernika koji su iz svih dijelova Istre stigli osobnim automobilima neki su došli i organizirano autobusom, a istarskim hodočasnicima pridružio se i jedan autobus hodočasnika iz Andrijaševaca u Slavoniji.

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.