Župna crkva u Lanišću u kojoj je ubijen sluga Božji Miroslav Bulešić  Luneta s likom sluge Božjega Miroslava, nad bočnim vratima župne crkve u Lanišću  Župna kuća u Lanišću u kojoj je ubijen sluga Božji Miroslav Bulešić

Kontakti

Župa Sv. Kancija, Kancijana i Kancijanile mm.;
52422 LANIŠĆE; Lanišće 122
Tel. (052) 661-018 ili (052) 666-462

Općina Lanišće
52 422 LANIŠĆE ; Lanišće 1
Tel. (0)52 661-060
www.opcinalanisce.com

Nakon događanja u Buzetu, 23. kolovoza i podjele krizme u Črnici, mons. Ukmar i vlč. Bulešić krenuli su u predvečerje automobilom prema Lanišću. Od 23. na 24. kolovoza 1947. prenoćili su u župnom stanu u Lanišću. Tamo je bio župnik vlč. Stjepan Cek. Bio je obaviješten o izgredima koji su se toga dana dogodili u Buzetu. Stoga je, pripremljen na mogućnost novih nasrtaja, organizirao da župnu crkvu čuvaju posebni čuvari koje je on poznavao. Odlučeno je da će krizma biti održana jedan sat prije nego što je bilo najavljeno, kako bi se spriječilo nasilje. Dana 24. kolovoza, na blagdan sv. Bartola Apostola, u osam sati već je bila započela sveta misa. Tijekom mise ispred crkve galamili su izgrednici. Također su pucali. Nije im bilo dopušteno ući u crkvu. Dok se sve to izvan crkve događalo, vlč. Miroslav je, kako je naveo mons. Ukmar u svome pismu: „(...) smirivao ljude, posebno djecu.“ Također, u pismu navodi kako se Miroslav uvijek iznova predavao u Božju zaštitu i kako je bio prosvijetljen Božjim duhom: „Vlč. Bulešić služio je posljednju misu u čast Presvetog Srca Isusova za obraćenje grješnika i tako se, a da nije ni znao, okrijepio posljednjom popudbinom.“ Poslije sv. mise trojica su svećenika: vlč. Bulešić, mons. Ukmar i vlč. Cek otišla u župni stan. Tamo je krizmano još sedam dječaka i djevojčica koji nisu stigli na vrijeme na sv. misu. U to vrijeme došlo je nekoliko milicionera i potporučnik koji je župnika Ceka obavijestio o događajima oko Lanišća. Čim su oni izašli, u župni je stan provalila skupina komunista koja je razbijala stakla, pokućstvo. Trojica nasilnika napala su vlč. Miroslava Bulešića. Odvukli su ga u predsoblje – župni ured i počeli ga tući. Udarali su ga po licu i po cijelom tijelu. To su zgroženo kroz prozor promatrali svjedoci. Lice mu je bilo raskrvavljeno, a iz usta mu je curila krv. U vrijeme je napada vlč. Miroslav Bulešić u najgorem križu i muci svojega života dvaput zazvao Gospodina: „Isuse, primi dušu moju!“

To su bile posljednje riječi, sada mučenika i svjedoka za vjeru, Miroslava Bulešića. Nakon tih riječi ubojica ga je dvaput proboo nožem u grlo, krv je poprskala zid u sobi i razlila se u lokvu po daskama na podu. U vrijeme ubojstva mons. Jakov Ukmar bio je u susjednoj sobi. Tamo je „kratko ostao u pisarni, da pospremi svetu krizmu“. Kada je vidio što se dogodilo u župnom uredu, sakrio se u svoju sobu na prvom katu. Unatoč tome, nasilnici su ga napali i teško ozlijedili. Dovezen je u bolnicu i probudio se nakon dvadeset sati. Župnik Cek se sakrio i nije bio ozlijeđen. Ubojice vlč. Mire izišli su iz kuće okrvavljenim rukama. Ubojica je u ruci držao krvav nož koji je oprao na „koritu“, pojilištu za stoku.

U popodnevnim satima toga dana iz Pazina je stigla komisija u ime Javnog tužilaštva za Istru. Pregledali su crkvu, župni stan i njihovu okolicu. Mons. Ukmar prevezen je kamionom u bolnicu u Rijeku jer komunisti nisu dopustili da ga odvezu u Trst. Tek su navečer trojica župljana presvukla pokojnog mučenika Miroslava i oko vrata mu povezali bijeli zavoj. Kasnije, nakon što je provedena obdukcija, zaključilo se da je brzo preminuo, nakon ubojstva. Agenti OZNA-e čak su pripremili falsifikat kako je smrt nastupila zbog slabosti srca, no liječnici su odbili takvu izjavu.

Miroslavova majka Lucija zauzimala se za to da se njezina sina pokopa u Svetvinčentu, no komunisti to nisu dopustili jer su se bojali da bi na njegov sprovod došlo puno ljudi. Zbog toga se na dan pokopa u Lanišću čak ni vlak nije zaustavljao od Vodnjana do Buzeta, kako nitko ne bi mogao doći. Naime, njegova su majka i braća tek tri dana nakon Miroslavove smrti saznali da je ubijen. Pogreb je vodio vlč. Ivan Pavić, njegov dušobrižnik od najranijeg djetinjstva, onaj koji je prepoznao Miroslavov poziv za svećeništvo. U crkvi je najprije služena sv. misa uz pjevanje časoslova i molitve, zatim je don Miro pokopan na župnom groblju. Predvečer se najbliža rodbina oprostila od svog voljenog sina i brata. Njegova je majka nakon ovog strašnog zločina niz godina, barem jedanput mjesečno, 24. u mjesecu, dolazila na grob pješice iz Čabrunića u Lanišće. Poslije ovog nesnosnog događaja, nastavilo se tumačenje lažnih dokaza i falsifikata. Naime, po neviđenoj ljudskoj zloći i iskvarenosti, na montiranom sudskom procesu koji je održan u Pazinu od 29. rujna do 2. listopada 1947. godine, Miroslav Bulešić je čak optužen da je surađivao s Nijemcima koji su pobili partizane! Župnik Cek je osuđen na šest godina zatvora s prisilnim radom, a mons. Ukmar na mjesec dana zatvora. I skupina branitelja crkve u Lanišću osuđena je na robijanje. Ubojice don Mira dobili su uglavnom simbolične kazne zbog narušavanja javnog reda i mira.

Povratak u pregled odredišta hodočašća >>