(Prva sv. pričest u Sv. Ivan od Šterne, 17.IX. 1944.)

            Ima li veće sreće od ove: kada se čovjek može sasvim združiti sa svojim Bogom, stvorenje sa svojim Stvoriteljem?

Je li se može zamisliti i oćutjeti veće radosti od ove? Dosta je pogledati u oči ovu našu dječicu i opažamo veselje koje ispunjava njihovu mladu dušu, vidimo ih kako nestrpljivi čekaju da se usadi u njihovu dušu Isus Krist. I mi svi zajedno s ovom djecom proživljavamo našu prošlu radost, koju smo i mi u istom događaju oćutjeli [osjetili] i zato idemo danas natrag tamo u našem životu i dođemo u mlade naše godine – koje su sada njihove godine – i govorimo si: sretan sam bio onda, kako je bilo onda lijepo i sve veselo, kako sam nestrpljivo čekao da dođe Isus u moju dušu! Ništa mi nije ovaj put falilo. Okusili smo i mi kako sada ova djeca, nebesku radost. Ah, da danas zajedno s ovom djecom možemo oćutjeti bar radosti koju ćemo proživljavati na nebu: jer tu danas mi se združujemo s Isusom, [zar] to na nebu ne bude ista stvar? I baš po tom ujedinjenju mi si pripravljamo život vječni! Kada za trenutak zaboravljamo na sve naše poteškoće, na rat, na smrt; naše su se misli ovdje sakupile i idu k Bogu. Eto nam primjer što je mir – radost Božja. – I svi si ponavljamo: „To je najljepši dan našega života!“…

Roditeljske dužnosti

„Oduzeli“ smo vam bili, predragi roditelji, za nekoliko dana ovu vašu djecu, u tom vremenu smo ih poučavali, koju smo radi Boga jako voljeli, poučavali smo ih u nauci Isusa Krista, usađivali smo im u srca ljubav do Boga i ljubav do bližnjega, poslušnost prema Bogu i vama, poštenje i dobrotu; napokon jučer smo vam ih s Bogom pomirili, kada su se njihove mlade duše oprale od svih grijeha i mana, i u njih se usadilo po svećeničkom odrješenju milost posvećujuća. Danas im dajem život, danas ih još vrhunaravno nahranjujemo – tijelom Isusovim, i onda ih takve vama vraćamo. Dali ste nam „slabe“ vraćamo vam dobre. Dužnost smo svoju za sad izvršili. Roditelji, opet ih imate u svojim rukama. Roditelji, vi ste od Boga postavljeni da čuvate svoju djecu, da ih dobro odgojite. Roditelji, da li pazite vi na vašu djecu? Da li im dajete dobar primjer? Jer djeca slušaju riječi očeve i majčine ali zahtijeva i vidjeti u njima da one riječi što ona čuju da budu vršene od roditelja. Roditelji, da li ste vi krivi da vaša djeca neprestano i strašno kunu? Niste li vi možda oni krivi učitelji za njih, kada iz vaših usta izvire đavolski govor, kada u vašim ustima taku sramotne riječi, kada u vašem životu opažaju nepoštenje? Roditelji niste li vi oni koji odvraćate svoju djecu od Crkve, od sv. sakramenata, kada nikad ili malo kada idete u Crkvu? Roditelji, da li pazite vi na svoju djecu; na njihova društva i prijatelje koje oni pohađaju? Da li žive vaša djeca pod vašim očima? Da li se vi prošećete do vaše djece kad su na paši? Da li vi znate razumjeti vašu djecu i podučiti u dobru kritično onim stvarima, koje inače djeluju na propast vremenitu i vječnu vaše djece? Da li usađujete u njihova srca strah Božji, da li pazite da oni obavljaju svoje dužnosti i molitve jutrom i navečer? Da li se prekriže prije jela?

            Vidite kolike imate dužnosti prema vašoj djeci! Ispitajte si savjest i ako niste to vršili izvršite sad i od sada naprijed! Kad govorim tako nešto znadem. I to vam mogu svjedočiti: kad bi bili roditelji odgojili kršćanski svoju djecu toga svega zla na svijetu ne bi bilo.

            Primjer sv. Tarzicija

Djeco predraga! Eto došao je čas. Kada ću Vam položiti u duše koga? Isusa Krista! A tko je Isus Krist? Dakle vi ćete primiti samoga Boga! Velika radost! Ali kada ga primite, držite ga u sebi! A to ćete učiniti kada budete živjeli čisti od grijeha! Đavao će vas napastovati! Ali vi ne dajte mu se zavesti! Da li se domišljate jednog djeteta koji je živio [prije] puno godina u Rimu, kada su neprijatelji Isusovi proganjali sve one koji su vjerovali u Isusa? Što je učinio? Njemu je bilo izručeno sv. Tijelo [dane posvećene hostije], da Ga nosi kršćanima koji su bili u zatvoru! Prijatelji njegovi su htjeli baš onda da se on igra s njima. Ali on nije htio, govoreći da ne može, jer je držao pri srcu Isusa [nosi pričest]. Prijatelji su htjeli znati što on ima sa sobom, ali on im nije htio reći. Zato su oni htjeli na silu da pogledaju. On nije pustio. Oni su ga istukli i polagano ubili. – To je bio mali Tarzicije koji se je dao ubiti prije nego li je pustio da mu uzmu Isusa. Đavao će isto zahtijevati od vas da pustite Isusa! Vi ne dajte se! Prije umrijeti nego Isusa pustiti!

            A kad dođe Isus treba da ga pozdravite i da se s njim razgovarate! A što ćete mu reći? Da ćemo biti pravi: poslušni i dobri. Što ćete mu pričati? Za koga ćete se moliti? Za roditelje: za oca koji je daleko, za braću, sestre, učitelje kršćanskog nuka, za sv. Oca Papu, biskupa, za mrtve i žive.  A ćete i za me?

           

           

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.