Kontakti
Župa Rođenja BDM.
52445 BADERNA; Baderna 29
Tel. (052) 462-020
Turistička zajednica Grada Poreča
52 440 POREČ; Zagrebačka 9
Tel. (052) 451 293
www.to-porec.com
U prvoj se polovici srpnja 1943. vlč. Bulešić oprostio od prijatelja u Rimu i krenuo na ljetni odmor u svoju biskupiju. Namjeravao se u Rim vratiti u listopadu iste godine, ali to nije bilo moguće zbog nepredviđenih ratnih događanja koja su već bila posve zahvatila Italiju.
Velečasni Bulešić nalazio se u Istri kada se u Italiji raspala talijanska vlast; malo– pomalo, tj. 13. rujna 1943. godine, u Pazinu je proglašeno odcjepljenje Istre od Italije i priključenje matici zemlji Hrvatskoj i Jugoslaviji. Nakon raspada talijanske vlasti, iz Istre se talijanski vojnici nastoje što brže povući, a zajedno s njima odlazi i više svećenika.
Biskup mons. Radossi uviđa kako se don Miro ne može vratiti u Italiju na studij te ga zbog pomanjkanja svećenika u Biskupiji šalje u pastoralni rad u župu Baderna.
Baderna je središte jedne od manjih župa u kontinentalnom dijelu Poreštine, nalazi se na brežuljku, na što ukazuje i latinska varijanta naziva toga naselja –Monspaternus.
Kao što je slučaj gotovo sa svim istarskim gradićima i naseljima što su sagrađeni na manjim ili većim brežuljcima, glavna crkva i zvonik Baderne uzdižu se na najvišem mjestu. Vrlo stara župna crkva, posvećena Blaženoj Djevici Mariji, dograđivana je 1843. i 1875., a obnovljena 1985. Zvonik je sagrađen 1927.
U Baderni je sluga Božji Miroslav Bulešić, kao upravitelj župe, proveo dvije ratne godine: od jeseni 1943. do jeseni 1945. godine. Tijekom tih dviju godina povremeno je upravljao i župama Muntrilj i Sveti Ivan od Šterne. Nakon smrti oca, 31. listopada, k Miru u Badernu sele majka Lucija, sestra Zora i mlađi brat Josip. Mladomisničkim je žarom pastoralno djelovao u teškim ratnim prilikama, istodobno se često zauzimajući za svoje ratom ugrožene župljane.
Upravo je u Baderni u svoj Duhovni dnevnik zapisao 22. ožujka 1944. godine svoju spremnost na mučeništvo: „Uz Tvoju milost i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude volja Tvoja.“ Takvim nadahnutim riječima mladi je svećenik izrekao svoju privrženost Kristu i Njegovoj Crkvi do samoga kraja, ne boji se čak ni smrti. Koliko li je samo taj čovjek bio duhovno jak i ustrajan u svojoj vjeri!?
Svojim je neprijateljima poručio: “Moja je osveta – oprost.“
U baderanskoj župnoj crkvi, na Božić 1944., nakon komunističkih prijetnji i kleveta, odgovorio je: „Ničega se ne bojim jer znam da činim u svemu svoju dužnost, i miran sam pred Bogom i pred ljudima. Ja, znajte, da ću se držati uvijek vjere, svojeg poštenja, koje neću prodati za nikakvu zemaljsku cijenu, bez straha ću svakome kazati ono što je pošteno. Prema tim ću načelima uvijek živjeti. A to su načela Kristova. Kud i kako je On išao, onuda i onako idem i ja.“ U tim je teškim ratnim godinama vlč. Miro više puta prikazao svoj život Bogu kao žrtvu za vjernike.
Kao baderanski župnik dočekao je završetak Drugog svjetskog rata 1945. i uspostavu nove, komunističke vlasti. Ne obazirući se na prijetnje neprijatelja, vlč. Bulešić je i dalje još aktivnije obavljao svoje pastoralne djelatnosti. Tako je započeo pripremati misije u Baderni, ali je najesen premješten u novu župu, župu sv. Silvestra u Kanfanar.
