Slušati propovijed, ili čitati nečiju propovijed, traži od nas određenu pažnju, a još više otvoreno srce kako bi mogli dobro razumjeti što nam govornik želi poručiti. Naš bl. Miroslav u svojim propovijedima nastojao je svoje slušatelje katehizirati kako bi bolje razumjeli sadržaj vjere ili ono što svakodnevno čine.
Često puta su propovjednici nerazumljivi, njihov sadržaj neprilagođen a čini konfuzni. Bl. Miroslav je nastojao biti praktičan, pa nam koji čitama njegove propovijedi koji put se čine previše jednostavne; možda premalo učenjačke.
U svojoj propovijedi bl. Miroslav Bulešić u Kanfanaru, 4. studenoga 1945., progovara što to znači znak križa koji svakodnevno činimo.
Krasno opisuje sv. Matej tu lađicu koja se ljulja po morskoj pučini kad na jedanput počne se more gibati, valovi navaljuju jedan da drugog, nastane oluja i lađica je u pogibelji. Apostoli su puni straha. Strahopoštovanjem bude Spasitelja: Učitelju! Spasi nas, pogibosmo!
Više nego li jedanput i naša lađica života nalazi se u pogibelji. Kad smo ravnani živom vjerom i mi zazivljemo Božju pomoć. A kako? Prije nekoliko sam se godina našao na putovanju s autobusom ili kurijerom! Juri to prometno sredstvo, dođe do blizine raskrižja i tu od lijevog kraja pokaže svoj „nos“ jedan auto. Šofer sakupi use sve svoje „šoferske sposobnosti“ i kormilom ravna autobus tako da bi mogao spasiti i auto i autobus. Žene – kako uvijek – počele jaukati; ali ono što sam opazio puno svijeta u autobusu označilo se znakom sv. križa i hladnokrvno čekalo trenutni svršetak incidenta. – (Nema sada za nas važnost da vam ispričam kako se je sve to dovršilo; uglavnom sve je dobro prošlo i završilo….). Nas interesira ovo što sam mogao opaziti i primijetiti: „označili su se znakom križa!“ Ta mi to običavamo činiti svaki put kad smo ne samo u nesreći (nevolji) već i u raznim trenutcima našeg svagdanjeg života.
Promotrimo malo što je taj znak križa!
Nema vojske, nema organizacije, ni plemenske obitelji, koje ne bi imale svojih označavanja (prepoznavanja). Tako npr. zastava je znak vojničke časti, „toga“ je znak suca, „talar ili reverenda“ oznaka svećeničke časti… Po tim znakovima se oni razlikuju od drugih vojski, ljudi….
Dolikovalo se je da i kršćanin ima i izvana jedan znak po kojem bi se on razlikovao od svih drugih koji nisu kršćani – to je znak križa.
Počeli su ga upotrebljavati već Apostoli. Sv. Oci govore o njemu kao o pobožnom djelu, koji se uobičajio u Crkvi. Mučenici su se označavali znakom križa prije sudbonosne borbe, kršćanski vojnici po njemu su primali srčanost i jakost.
Tertulijan (III. st.): kršćani su se običavali označiti: „ujutro kad su se digli, kad su se odijevali, kad su izlazili iz kuće, kad su se imali kupati, kad su se imali sjesti za stol, kad su palili svjetiljku, i uopće prije svakog jela.
– Apostoli su ga prvi upotrebljavali
– Isus Krist: blagoslovio
Razni znakovi križa:
- Onaj svećenika kad moli: predstavlja Krista na križu: njegovu žrtvu!
- Onaj kojim svećenik blagoslivlja narod ili stvari:
- Onaj kat.: U ime Oca….
Ovaj je od IV. st. kad je Arije htio oboriti vjersku istinu o božanstvu Isusa Krista. Protiv zablude označivali su se vjernici ovim znakom po kojem su jednako ispovijedali dostojanstvo i božanstvo svih triju Božanskih osoba.
- Križ na čelu, križ na ustima, križ na prsima. To je najstarije. Učiniti na čelu i na srcu znak križa.
Majka tako križa (znamenuje)! „Sveti križ na čelu, Bog na oči, Majka Božja na prsa, svi anđeli oko tebe, svako zlo ča (dalje) od tebe!“
Zašto onaj znak križa, koji mi najviše upotrebljavamo? Iz razloga da označimo svoju osobu. – Tako mi posvećujemo Bogu cijelo naše biće: pamet, razum, volju tikajući (dodirujući) si čelo; srce i ljubav tikajući si prsa; cijeli život tikajući si ramena stvorena da nose teret, znak muke kao što je život za svakog čovjeka!
Znak križa neka nas na to uvijek sjeća. Učinimo ga uvijek dostojanstveno!
Ilija Jakovljević