Misa za žrtve koronavirusa u Europi u crkvi Bl. Miroslava Bulešića u Valbandonu, 24. veljače 2021.
Molimo zagovor bl. Miroslava za svako ranjeno ljudsko srce, za svaku osobu koja osjeća u svom životu strašne posljedice pandemije.
Poštovani štovatelji bl. Miroslava Bulešića, svakog 24. u mjesecu okupljamo se u ovaj našoj policijskoj crkvi posvećenu u čast našem dičnom mučeniku i trajnom zagovorniku pred Bogom. Danas, po odluci CCEE, na području Hrvatske moli se za sve žrtve COVID-19. Dok molimo za one preminule, još snažnije uzdižemo svoju molitvu za nas žive, posebno za one koji osjećaju posljedice korone na tijelu i duši. Mi vjernici, snagu pronalazimo u molitvu, a svaka naša patnja zadobila je smisao u Isusovoj patnji. Momenti patnje za vjernika, ali i svakog čovjeka, su trenutci duhovnog osnaživanja i približavanja Bogu. Onaj tko patnju doživljava kao kaznu ili prokletstvo taj se duhovno i emocionalno prazni. Postaje rob straha.
Vjernik nastoji patnju pretvoriti u vlastiti dobitak, jer za nas patnja, kao i smrt nema posljednju riječ. Ova patanja, koja je zahvatila cijeli svijet, kod vjernika i ljudi dobre volje budi osjećaj duhovnog zajedništva. Osjećamo da nismo sami, ostavljeni u ovoj patnji, već da djelima milosrđa i duhovnom povezanošću jedni drugima dajemo snagu i utjehu. Ova korona je ovom svijetu znak, kao što je Jona bio Ninivljanima, da se trgnemo iz svoje samodopadnosti i bezosjećajnosti za bližnjeg i svijet. Ova pandemija je šansa za čovječanstvo da pokaže svoju solidarnost s onim u potrebi.
Često se znalo čuti kod vjernika da nemaju vremena za molitvu, za obitelj, za vlastitu duhovnu izgradnju. Korona nam je sve to omogućila, ali smo premalo iskoristili tu mogućnost. U susretu s mnogima doživljavamo njihovu duhovnu i emocionalnu ispražnjenost, jer nisu se uspjeli prilagoditi, ako tako mogu reći osmisliti ovo teško stanje. Mnogi su duhovno i tjelesno klonuli; podlegli svakodnevnom crnilu koje je prevladava u društvenom prostoru. Otvorile su se još veće rane na duši i srcu. Počeli smo tražiti krivica i postali dnevni suci. To je još više ranilo naše međuljudske odnose. Molim danas za mentalno i duhovno zdravlje svakog od nas i cijelog čovječanstva.
Bl. Miroslav u vrijeme drugog svjetskog rata i poraća liječio je svojim djelovanjem i molitvom rane na ljudskom srcu i duši. Molimo njegovo zagovor za svako ranjeno ljudsko srce, za svaku osobu koja osjeća u svom životu strašne posljedice pandemije. Molimo za duhovno i mentalno ozdravljenje našeg narode. Molimo za naše medicinsko osoblje; molimo za svakog čovjeka. Svako osuđivanje drugoga kod nas stvara ranu na srcu i duši. Nemojmo suditi, već ustrajnom molitvom mijenjajmo sebe pa će se promijeniti i svijet oko nas.
Dragi štovatelji bl. Miroslava, i mi večeras ovdje pred njegovim likom i relikvijama molimo da on svaku ljudsku ranu zamota u bijeli omot ljubavi. Taj bijeli omot ljubavi je Bog. I onda kad se osjećamo povrijeđenim molimo da naša osveta bude oprost. Nemojmo nikog osuđivati, već djelima ljubavi i milosrđa učinimo ovaj prostor u kojem živimo i djelujemo boljim. Ono što bacamo iz svog srca to na jedan način udišemo. Ono što govorimo i mislimo o drugima to mi sami postajemo.
Bl. Miroslave, zagovaraj svakog od nas. Isprosi nam od Gospina potrebne milosti da sačuvamo duhovno i mentalno zdravlje te da budemo jedni drugima pomognemo nositi križ pandemije s posljedicama. Molimo za sve naše preminule kao i one koji se u ovom času bore s posljedicama korone. Bl. Miroslave, moli za nas.